Iz drugih medija/ Matica hrvatska/ Vijenac 750
Pisma iz Mitteleurope
autor: Domagoj Marić
U Njemačkoj su se u razmaku od mjesec dana zbila dva događaja posvećena Iliriku, u drugoj domovini poznatu kao Flacius Illyricus.
Matija Vlačić Ilirik jedno je od imena s kojima smo se upoznali još u školskim klupama. Svaki eventualni kasniji susret s imenom protestantskoga teologa i filozofa rođena u istarskom Labinu u 16. stoljeću moguće je dovesti u vezu ili s uskom specijalnošću – ukoliko je riječ o studentima ili diplomiranim teolozima ili filozofima – ili s pukom slučajnošću, npr. nađemo li se u ulici koja nosi njegovo ime.
Ilirikom se danas u Hrvatskoj bavi uski krug stručnjaka, npr. sa zagrebačkog Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju koji nosi njegovo ime, dok je ostaloj javnosti poznat samo na razini imena.
Iako je većinu života proveo u njemačkim zemljama, gdje je prijateljevao i sa samim Martinom Lutherom, na mnogo veće poznavanje Vlačićeva lika i djela nećemo naići ni kod naših sjevernih prijatelja.
Ipak, imajući u vidu nekoliko recentnih događaja vezanih uz lik i djelo Matije Vlačića Ilirika održanih u Njemačkoj, zaključujemo da se svijest o velikom protestantskom teologu polako budi i da sve veći krug ljudi dobiva priliku doznati nešto više o tom važnom teologu i filozofu.
Rezultat je to snažna entuzijazma angažiranoga pojedinca Luke Ilića, teologa i povjesničara rođena u Karlovcu koji je doktorsku titulu stekao upravo na Iliriku. Trenutno župnik u evangeličkoj župi u Balzheimu u južnoj Njemačkoj, Ilić nije izgubio istraživački žar za novim spoznajama i projektima o temi Vlačića Ilirika, nego ga njegov uzor motivira i potiče na nove hvalevrijedne pothvate.
Zahvaljujući Iliću održana su tako u Njemačkoj u razmaku od mjesec dana dva događaja posvećena Iliriku, u drugoj domovini poznatu kao Flacius Illyricus. Nakon što je u Regensburgu održana konferencija Flacius u Regensburgu (26–28. listopada), u nešto sjevernijem Magdeburgu postavljena je i 16. studenog otkrivena infoploča o Iliriku.
Matija Vlačić Ilirik živio je i djelovao u obama njemačkim gradovima, ali i u brojnim drugima, pa je prostor na kojem je Ilić uzeo u zadatak oživiti lik i djelo Vlačića Ilirika prilično velik. Rezultati su već vidljivi: iza dvadesetogodišnjeg iskustva bavljenja Vlačićem Ilirikom stoji šest objavljenim knjiga o njemu, ali i nekoliko opipljivih tragova druge vrste.
U Njemačkoj tako postoje tri spomen-ploče posvećene Vlačiću Iliriku – u Jeni, Wittenbergu, i to na kući u kojoj je Vlačić Ilirik stanovao kao student, i konačno dvojezična samostojeća infoploča na engleskom i njemačkom jeziku u Magdeburgu kao najveće i najdetaljnije od tri spomen-obilježja posvećena velikom reformatoru. Upravo je u Magdeburgu veliki humanist proživio najplodnije razdoblje.
Nakon svečanosti otkrivanja magdeburške infoploče uslijedilo je Ilićevo predavanje u crkvi Johanniskirche, u kojoj je svojedobno propovijedao i sam Luther. Brojna okupljena publika tom je prilikom mogla doznati da neumorni istraživač već neko vrijeme radi na projektu prikupljanja Vlačićevih pisama te da je u trinaest europskih zemalja dosad uspio detektirati nevjerojatne dvije tisuće pisama Matije Vlačića Ilirika.
Projekt je ove godine prepoznala Deutsche Forschungsgemeinschaft, pandan Hrvatske zaklade za znanost, pa ćemo uskoro niz Vlačićevih pisama naći na internetu, i to u suvremenom prijevodu (ipak) na njemački jezik. Većina pisama, čak 450, sačuvana je u knjižnici nadvojvode Augusta (Herzog-August Bibliothek) u Wolfenbüttelu. Svojevrsna je zanimljivost da u samu Magdeburgu nije sačuvano nijedno Vlačićevo pismo, u prvom redu zbog posljedica Tridesetogodišnjeg rata, ali ćemo zato brojna druga pisma naći u Danskoj, Švicarskoj, Italiji, pa i u Uppsali u Švedskoj, no ne zato što je Vlačić imao tamošnjeg korespondenta, nego jer je švedska vojska tijekom opsade Dresdena u Tridesetogodišnjem ratu otuđila dio arhivske građe, među njima i pisma koja su se čuvala u gradu na Labi. U svojim neumornim istraživanjima Luka Ilić našao je i četrdeset Vlačićevih pisama u Moskvi, koja su u glavni grad Ruske Federacije dospjela iz Königsberga, tj. Kalinjingrada.
Broj i destinacije na kojima nalazimo pisma najbolji su pokazatelj bogate mreže kontakata koje je Vlačić gajio u davnom 16. stoljeću. Posebno su zanimljive kategorije vrijedne pozornosti istraživača primatelji pisama – riječ je obično o važnim humanistima i teolozima Vlačićeva vremena – ali i sadržaj pisama, o čemu će više riječi biti u višoj fazi projekta koji je u tijeku. No već sada znamo da je Vlačić Ilirik u brojnim pismima spominjao izraz mea dulcissima patria, misleći na hrvatski zavičaj koji očito nije zaboravio.
Matija Vlačić Ilirik fascinantna je ličnost čiju smo petstotu obljetnicu rođenja obilježili prije dvije godine. Europejac davno prije ideje o ujedinjenoj Europi, plodan humanist na svim poljima s tristotinjak objavljenih radova, posjedovao je jednu od najvažnijih privatnih biblioteka svoga vremena sa čak deset tisuća knjiga.
U relativno kratku životu od 55 godina postao je otac čak osamnaest puta, od čega je dvanaestero djece rodila prva, a šest njegova druga žena.
Kako kaže Ilić, rad na promociji Vlačića Ilirika ni približno nije gotov, jer je u planu još nekoliko spomen-obilježja, između ostaloga u Frankfurtu na Majni, gradu Vlačićeve smrti. Zahvaljujući velikom angažmanu Luke Ilića, Flaciusa Illyricusa našega vremena, ime Matije Vlačića Ilirika živi i danas.