Nada Vučičić
Volim ovaj grad dok ujutro
čekam i čekam autobus,
i kad mu je voda zamućena
i zrak zagađen.
Volim ga
Pamtim kad su mu polja zelena
bila vijenac oko vrata
i magarca na putu za vinograde,
a rivom je vozio autobus
i Smoje se zajebavao…
Batali i Delfini svirali na plesnjacima
Sustipan je bio groblje,
utočište skrivenim zagrljajima
Volim ovaj grad ljubavlju trajnom,
i sve njegove rane darovane postojanjem
jer gori Mjesec nad njim noću
grije ga Sunce danom
još se plavi more ne oteto
još se zna ljubiti trajno…
Volim ga i sve u njemu
i prošlost daleku daleku davnu
i ovu bližu još neizbrisanu…