piše: Milan Rajšić
U Veneciji, jednako onoj turističkoj, šarenoj, znamenitoj ili na drugoj strani kanala u Mestre, sivoj, industrijaliziranoj, tisuće i stotine tisuća, čekaju Godota, koji ni ovaj put neće doći.
Vrijeme čekanja se prikraćuje Trkom za đavolom.
Svi nekuda jure, jure, pa onda čekaju, čekaju, pa jure, jure…
A vrijeme prolijeće i uskoro će proljeće.
Pa ljeto, pa jesen…
Pa prođe i ljeto sedamdeseto…
S jedne strane, trče umorni turisti, u potrazi za ljepotom i uživanjem, a s druge, od života umorni radnici i posebice izbjeglice, trče za nužnim minimalizmom i preživljavanjem
Svi na istom brodu, ali s različitim prozorčićima u mračnim podpalubnim kabinama.
Svima isti cilj plovidbe.
****
U demokratskoj, parlamentarnoj, Užupis Res Publici, svira himna: “Nekovok, Nelaimek, Nepasiduok”
“Nemoj se boriti, nemoj pobijediti, ne predaj se..”
Niste nikada čuli za ovu Respubliku? Ništa strašno, to Vam je ionako jedna od onih Nedođija, Trantalija, Tunguzija, Timbaktua, Transnistrija, Christianija, širom svijeta poznatih i nepoznatih mjesta na koja odlazi Alisa u zemlju čudesa.
To je jedna od tisuću nevažnih stvari u životu, jednako kao i nogomet.
O nogometu sve znamo, osim da je prekrasna igra postala ismijavanje ljudskog razuma, u kojoj netko tko trči za loptom dva sata, zaradi milijune, a Mi za mjesec dana zaradimo toliko malo da se s tim ne može mjesec preživjeti, a bogami ni umrijeti.
S druge strane, Uzupija ismijava politiku, državu i demokraciju i za uživanje u njenim vrijednostima, ne treba čovjeku baš ništa.
Nezavisnost od litvanskog grada Vilniusa, Uzupi su proglasili Prvoga aprila 1998., a Ustav napravili tri godine kasnije.
Država je velika šest kvadratnih kilometara, ima svoju zastavu, himnu, novac, predsjednika, vladu…
Vojsku od 11 branitelja je umirovila i danas je pored Costa Rica, rijetka tvorevina na svijetu, koja ne buba lovu u budalaštinu. Umjesto vojske, ojačali su u Uzupiji, snagu pjesnika, glazbenika, glumaca, režisera, slikara i drugih, svijetu nevažnih i nepotrebnih Jebivjetara.
Republika je brojnim važnim ljudima širom svijeta, dodijelila, (bez Domovnice), državljanstvo, a među njima je i 14. Dalai Lama, koji je u Uzupiju došao u službeni posjet 2013. godine i posadio jedno drvo, na Tibetanskom trgu.
Ministarstvo vanjskih poslova i diplomacije imenovalo je preko 500 ambasadora i konzula širom svijeta, među ostalim kod Kolibrija, Pandi, Goveda, kod Znanosti, Umjetnosti…, a koji imaju pravo i obavezu, širiti (ne)istinu o Respublici.
Respublika, nažalost, ili na sreću, nije priznata ni od jedne države na svijetu.
Rođendan Respublike, Aprililili, slavi se cijele godine i pokazuje zorno o ozbiljnim namjerama života uz humor, neozbiljnost i zabavu.
Zastava predstavlja dlan čija boja se mijenja, ovisno o godišnjem dobu.
Kopija 38 članaka Ustava Respublike i tri već spomeuta mota: “Nemoj se boriti, nemoj pobijediti , ne predaj se”, nalazi se napisana na 23 jezika, (među ostalim hindu, sanskrit, arapski…) i prikucana je čavlom na jednoj ogradi.
1. Svatko ima pravo živjeti na obali rijeke Vilnele, a rijeka ima pravo pored svakoga teći
2. Svatko ima pravo na toplu vodu, grijanje i krov nad glavom
3. Svatko ima pravo umrijeti, ali to nije i obaveza
4. Svatko ima pravo griješiti
5. Svatko ima pravo biti poseban, izuzetan
6. Svatko ima pravo voljeti
7. Svatko ima pravo biti nevoljen, ali to nije obaveza
8. Svatko ima pravo biti nepoznat
9. Svatko ima pravo biti lijen
10. Svatko ima pravo voljeti mačke i za njih se brinuti
11. Svatko ima pravo za psa se brinuti sve dok jedno od njih ne umre
12. Pas ima pravo biti pas
13. Mačka nije obavezna svoga vlasnika voljeti
14. Ponekad svatko ima pravo ne činiti svoje obaveze
15. Svatko ima pravo ponekad sumnjati ali to nije obaveza
16. Svatko ima pravo biti sretan
17. Svatko ima pravo biti nesretan
18. Svatko ima pravo šutjeti
19. Svatko ima pravo na bilo koju vjeru
20 Nitko nema pravo činiti nasilje
21. Svatko ima pravo da svoju nevaznost i malenkost shvati
22. Nitko nema pravo biti cijeli život isti
23. Svatko ima pravo sve razumjeti
24. Svatko ima pravo ništa ne razumjeti
25. Svatko ima pravo na bilo koju nacionalnost
26. Svatko ima pravo rođendan slaviti ili ne slaviti
27. Svatko se treba sjetiti svoga imena
28. Svatko treba slobodno reći sto posjeduje
29. Svatko treba slobodno reći sto nema
30 Svatko ima pravo imati sestru, brata, roditelje
31. Svatko ima pravo biti slobodan i neovisan
32. Svatko je za svoju slobodu i neovisnost sam odgovoran
33. Svako ima pravo plakati
34. Svatko ima pravo da ga se krivo razumije
35. Nitko nema pravo drugoga okriviti ni za što
36. Svatko ima pravo biti drugačiji
37. Svatko ima pravo ne imati nikakovo pravo
38. Svatko ima pravo ne imati straha
****
Gledam nešto ovaj Teatar apsurda, zvani Obnova potresom porušenih krajeva, pa mi nešto pade na pamet, a imam za to prava, obavezu i osnova, jer moje porijeklo potječe iz Banovine ili Banije.
Kucnuo je čas, vrijeme je za promjene i revoluciju!
Pozivam sve dobronamjerne ljude U boj! U boj! ( Nisam siguran, je li naglasak na U ili na boj…?) Ali je sigurno da je namijenjen Za narod svoj!
U sebi ću pronaći sve vrijednosti Franje T., Josipa M., Stjepana M., Gojka Š., Vladimira Š.,..
Kako bi bilo, da se napravi granica oko Banovine ili Banije, postave balvan prepreke, uvede naplata ulaska i izlaska političarima, novinarima podguznim muhama i inima, a prije toga se svečano proglasi Republika JeBanovina ili Republika JeBanija…
Proglašavam samoga sebe, osnivačem, prvim predsjednikom, ministrom ovoga i onoga…
Napisat ću Ustav i Zakone, osnovati vojsku beskućnika, vječnih kontejneraša, kampingaša…
Obećavam svima u Banovini ili na Baniji, da će im biti lošije nego što im je bilo do sada, ali Revolucija je revolucija, Nezavisnost je nezavisnost…
Pa da se barem u zlu, ljudi smiju.
Do suza i dok ne počnu plakati.
A dok to ne bude gotovo, ja sam sebe proglašavam za Persona non grata u Republici Hrvatskoj, ambasadorom Respublike Uzupije u Hrvatskoj, a istovremeno, ministrom vanjskih poslova, u nepostojećoj Republici JeBanovini ili JeBaniji.
Od volje Vam, ionako se sve svodi na naJeBali ste..
P.S. Revolucije žderu svoju djecu i ja sam spreman na žrtvu višegodišnjeg tamnovanja.
U obzir dolazi samo Lepoglava. Tito i ja i tisuće sitnih kriminalaca.
Odlučite li se posjetiti me u bajbokani, ćorki, prdekani…, ne zaboravite ponijeti i paketić cigareta. Ponekad volim zapaliti.
Duhan švercani iz Herceg-Bosne, ne znam motati.
Pijem samo dobru domaću rakiju šljovovicu, iznimno i u nuždi – lozu. Vino može biti i loše, ali samo crno…
Živjela JeBanovina!
Živjela JeBanija!
Živjela Uzupija!
P.S. Sutra letim na prvi službeni posjet Oazi Siwa u Libijskoj pustinji u Egiptu.
Dnevnice i putni trošak mi nisu isplaćeni.