piše: Sanja Rotim
Bio jednom jedan pastir Mario koji je imao stado sa mnogo ovaca. Sve su bile bijele osim ovce Tereze koja je imala crnu vunu.
Bijelim ovcama nije bilo drago što je u njihovu stadu bila jedna crna ovca jer su smatrale da se previše razlikuje od njih.
“Ti si crna, nisi kao mi, ne bi trebala biti u našem stadu”, vikale su joj bijele ovce.
“Idi i traži neko stado crnih ovaca”, dodala je jedna bijela ovca koja je bila najantipatičnija u stadu.
Bijele ovce su bile ubijeđene da bi njihova vuna mogla izgubiti vrijednost radi razlike u boji sa crnom ovcom.
Tako je ovca Tereza uvijek bila tužna i morala se izdvajati od njih. I sama je počela misliti kako je ona sasvim drugačija i manje vrijedna ovca.
I pastir Mario je bio tužan radi atmosfere u stadu jer je znao da ovca Tereza vrijedi isto kao i sve ostale ovce. Zato je nije htio prodati. Pošto nije znao kako riješiti taj problem i smiriti bijele ovce zamolio je jednu staru ovcu Zdenku koja je u mladosti bila učiteljica da im objasni kako ovca Tereza treba ostati u stadu sa njima. Ovca Zdenka je rado prihvatila taj zadatak i rekla da joj se i u mladosti dešavalo susretati bijele ovce koje su se osjećale superiornim nad crnim ovcama. Tako je ovca Zdenka otpočela sa svojim lekcijama:
“Kako postoje crvene, bijele ili žute ruže, žuti, crveni ili narančasti tulipani, tako postoje bijele, sive i crne ovce.”
“Tereza je crna, Tereza je crna”, vikale su i dalje bijele ovce.
“Nije jedna od nas! Mi smo bijele!”, vikale su ovce.
Ovca Zdenka je pokušavala ponovno:
“Nebo može biti plavo, sivo, nekada je čak i crno.”
Ovca Zdenka nije više znala što reći da bi ih ubijedila.
“Ona je crna, ona je crna. Ne treba biti u našem stadu.” Bijele ovce su se toliko derale da ovca Zdenka više nije mogla nastaviti sa svojom lekcijom.
“Mario, oprosti, ali nisam uspjela objasniti tvojim bijelim ovcama da griješe. Ja sam podučavala mnogo godina i iza sebe imam dosta radnog iskustva ali ovako problematičan razred nisam nikada imala.”
“Nema veze, hvala ti, bar si probala. Ja ću zadržati crnu ovcu i točka”, bio je odlučan pastir Mario.
U tom istom mjestu je stanovao kralj sa svojom obitelji. Imao je prelijepu kćerku, kraljevnu Auroru. Približavala se Nova godina i kao i svake godine kraljevska obitelj se pripremala za novogodišnji govor. Izašli bi na terasu njihova dvorca i poželjeli sve najbolje svojim podanicima u predstojećoj godini.
“Oče, ove godine voljela bih se pojaviti na terasi sa crnim džemperom. Imam samo bijele i sive, dosadili su mi uvijek iste boje. A sa crnim džemperom bi došla do izražaja moja duga, plava kosa”, rekla je kraljevna Aurora ocu.
“Nema problema, dušo moja, naći ćemo crnu vunu”, rekao joj je kralj i dao zadatak svojim ljudima da ispune njezinu želju.
Nije bilo lako pronaći jednu crnu ovcu jer su svi pastiri imali stada sa bijelim i sivim ovcama. Ali su na kraju naišli na stado pastira Marija.
“Radi se o kraljevoj naredbi”, rekli su kraljevi pomoćnici pred cijelim stadom, ”potrebna je vuna da se napravi džemper kraljevni Aurori.”
“Evo, moja vuna je najbolja”, počele su se gurati bijele ovce.
“Moja je još bolja”, hvalisala se jedna ovca.
“Moja, moja”, bijele ovce su bile nestrpljive i svaka od njih se nadala da će izabrati njezinu vunu.
Ali kraljev sluga ih je gurnuo u stranu i uputio se prema crnoj ovci.
“Džemper treba biti crne boje”, objasnio im je.
Crna ovca Tereza se stidljivo smijuljila a bijele ovce su ostale bez riječi.
Prilikom kraljevskog govora, kada se kraljevna Aurora pojavila sa svojim predivnim crnim džemperom na koji su padale njene plave kovrdže, bijele ovce Marijevog stada su počele vikati:
“Ovaj džemper je napravljen od vune jedne od nas!”
“To je vuna našeg stada, najbolja na svijetu.”
Od tada nisu više nikada bile bezobzirne prema crnoj ovci Terezi i sve su živjele mirno i sretno u stadu pastira Marija.