VJETRU

Jelena Stanojčić

Ne volim te, vjetre!

I zbog toga što me jutros
Onako drsko probudi
Lupajući u moje rolete.

Ne volim te!

Jer si kao razigrani ždrijebac
Jak i snažan.
Ječiš i ržeš, sav odvažan.
Ne volim tvoje zviždanje ni tvoj fijuk,
Tvoju brzinu i tvoju silovitost
I misli mi mrsiš
Pa mi u glavi košmar praviš…

Ne volim te, vjetre!

Jer mi drsko svoje prste zaplićeš
U  kosu i mrsiš je,
Šibaš me po licu bez milosti,
Oči zatvaraš, korake saplićeš…
…nikad nisi moj vjetar… u leđa!

Ne volim te!

Želim da profijučeš,
Da me zaobiđeš
U širokom luku,
U muklom muku
I da me ne takneš
Ni dodirom ni zvukom!

Morao bi biti
Mio i blag
Da bi bio mi drag.

Iz zbirke „Ples ljubavi“

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments