Marica Žanetić Malenica
S tobom sam nekako drukčija
nikada dosadna i nikako ista;
sva oslikana bojama sam toplim
izmiješanim ispod sunčeva kista.
.
Na rukama nježnost djeteta nosim
u grudima čujan ustreptali pjev;
gromovi i munje odmiču u daljinu
Nebo na mene ne istresa svoj gnjev.
U očima iznova gnijezdi se sjaj
oseku smjenjuje plima strasti;
jesen na mah za proljeće mijenjam
i cvat mu nimalo ne libim se krasti.
Odjednom vrijeme za mene je stalo
ne listam prošlost, ne brojim godove;
nije me strah tmine, sjena i samoće
jedra okrećem vjetru i snivam brodove.
Uz tebe u ogledalu vidim sretan lik
zaljubljenoj djevojci sada sam slična;
zanesena plešem u ritmu ljubavi
i samoj sebi bivam – simpatična.