piše: Žarko Delač
Višemjesečne trzavice u upravljačkom sustavu nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba eskalirale su na nedavno prekinutoj skupštini ove sportske udruge građana. Pri tome, treba otvoreno reći kako je do razmimoilaženja, kao i često do sada u drugim udrugama, došlo zbog podjele plijena.
Imajući na umu ovu činjenicu posve je za Dinamo svejedno koja će grupa ili interesna grupacija prevladati. I nadalje će to biti stabilan sportski kolektiv, poželjni poslodavac brojnim zaposlenicima i perjanica sporta u Zagrebu i Hrvatskoj. U suprotnom propale bi namjere i ciljevi sukobljenih strana da preuzmu prevlast jer ne bi više bilo izdašnih honorara, menadžerskih bonusa, egzotičnih putovanja i skupocjenih poklona.
Ipak, možda i postoji razlog za brigu apostrofiran kroz spontanu podršku grupe navijača samo jednoj struji u Dinamu. Zabrinjavajuće je naime, što ovaj skup navijača nije bio najavljen, kršio se red i mir, a institucije koje su trebale na to reagirati, zažmirile su! Pridružile su se tako orkestriranoj podršci većine medija samo jednoj strani i upravo takav pristup jednostranoj demokraciji unosi sumnju u cjelokupan izborni proces.
Poglavito kada znamo da su Dinamu tzv. navijači ili bolje rečeno, izgrednici i huligani, u Europi često nanosili, ne samo financijsku već i sportsku štetu. Bilo bi stoga pogubno da Dinamo u upravljačkom smislu slijedi primjer Hajduka.
Nadalje i želja pojedinaca za promjenom dosadašnjeg način upravljanja uz opravdanje kako treba ići u korak s vremenom, vrlo je diskutabilna. Naime, promjene bi trebale polučiti u prvom redu još bolje sportske uspjehe i rezultate. Teško je da se dosadašnji rezultati mogu poboljšati bez ulaska u klub mecena koji bi bili u stanju dovoditi višemilijunski vrijedne igrače, izgraditi posve novi stadion i nabaviti klupski zrakoplov.
Kako niti jedna od sukobljenih strana ne nudi ulazak u klub svježeg kapitala ili izdašnog sponzora, Dinamo bi mogla zadesiti sudbina grada Zagreba, čije je vodstvo prije dvije godine započelo s dramatičnim promjenama, ali na gore. Nadati je se kako do takvog scenarija u Dinamu ipak neće doći te će i nadalje žariti i paliti na nogometnim terenima. Zbog toga, za poraz u Šibeniku svakako ne bi trebalo tražiti opravdanje u zategnutim odnosima unutar klupske strukture.
Iz svega treba izvući samo jednu pouku, kako je krajnji trenutak da nogometaši zaigraju na stadionu kakav dolikuje sadašnjem trenutku i vremenu. I to ne u Maksimiru koji ne nudi dovoljno prostora za smještaj stadiona i svih popratnih sadržaja, već na novoj, prometno i urbanistički prihvatljivijoj lokaciji.
O kapacitetu, broju zvjezdica sportskog hotela, veličini bazena, teretana, restorana, trofejnoj dvorani, muzeju, fitness centru te pokretnom ili nepokretnom krovu, trebaju i bilo bi poželjno da raspravljaju Dinamovi skupštinari.
Sve drugo, interesna je borba u stilu mafijaša za nadzor nad, za naše prilike, izdašnim financijama jednog sportskog kluba.
Svi dobronamjerni simpatizeri i navijači zbog toga ne bi trebali sudjelovati u tom obračunu jer samo mogu ostati kratkih rukava, da ne kažem neku grublju riječ.