tekst: Žarko Delač
Trakavica oko izbora predsjednika Republike Hrvatske je završena. Od samog početka pa do završetka obilježena je brojnim nelogičnostima, neprimjerenim izjavama i potezima, suvišnim emotivnim nastupima ili navijačkim medijskim pristupima.
Tako je evidentno da se broj birača ne slaže s popisom stanovništva, prikupljeni potpisi za kandidaturu se netransparentno prikupljaju i površno provjeravaju, medijski prostor na javnom radiju i televiziji mora se svim kandidatima jednako ustupiti ili pokušava provesti zakonska odredba o izbornoj šutnji.
U svoj toj gunguli potpuno se izgubio pravi smisao i osjećaj prema afirmativnim vrijednostima. Stoga su u prvi plan izlazile negativnosti, gafovi, nerealna obećanja, lažne izjave ili prepucavanja političkih analitičara odnosno sličnih stručnjaka. Tako su se prave poruke i vrijednosti pojedinih kandidata ugušile u šumi informacija i dezinformacija i kampanju učinile potpuno bezidejnom, monotonom, prepoznatljivom i u konačnici nezanimljivom.
Očigledno je kako neuspjela referendumska inicijativa kojom se tražila promjena izbornog zakona jedno od rješenja koje bi moglo promijeniti ovakvu situaciju. Nažalost, inicijativa nije uspjela u svom naumu ali je indirektno zasigurno pridonijela porazu aktualne predsjednice. Krucijalna se u porazu pokazala i borba protiv kriminala tako da su i najsvježiji krimeni donedavnih ministara u dugačkoj niski koruptivnih radnji također pridonijeli gubitku političke opcije koja je podržavala predsjednicu. Tako umjesto da u debatama dominiraju teme iz zaštite okoliša, energetske učinkovitosti, poreznog sustava ili gospodarske politike još uvijek nastojimo dokazati očiglednom lopovu da je lopov ili političaru da je prvenstveno kriminalac.
Srećom birači sve više kažnjavaju kriminal koji se veže uz stranke i političare tako da možemo konačno očekivati nultu stopu tolerancije za nečasne radnje u stranačkom i političkom životu. Za potpunu političku renesansu preostaje još samo odmak od rovova ideološke prošlosti i niža razina koristoljubnog ali također i emotivnog pristupa politici.
Tome će svakako doprinijeti i iznenađujuće dobri prvi govori predsjedničkih kandidata u drugom izbornom krugu nakon završetka izborne šutnje. Ako nam njihove riječi budu putokaz za daljnji rad i život u našoj domovini nema razloga za pesimizam i nastavak iseljavanja u neka druga pravednija i pravno uređenija državna društva, u države koje su nam uvijek maćehe bez obzira kako se prilagodili i infiltrirali u novu sredinu jer ipak samo se u Hrvatskoj možemo osjećati kao da imamo majku.
Uz izbor novog predsjednika to je možda i najveća dobit ovih izbora, a sve ostalo bilo bi poželjno što prije zaboraviti. Uvjeren kako brojni sugrađani dijele ovo mišljenje, za očekivati je kako će sljedeći predsjednički izbori proteći po novim izbornim pravilima i time pokazati svu moć i sjaj demokratskog trenutka u kojem živimo.
Sa,obzirom da nam ni jedni dosadašnji predsjednički izbori,nisu donjeli više dobra.Gledajući na predsjedničke izbore.Hrvatski birači,morat će se već sada dobro i kvalitetni pripremati,za parlamentarne izbore.Jer kako je novi,predsjednik RH.Zoran Milanivić već obećao.Da,će posebno korupciji i kriminalu biti za vratom.Pa,se je makar u tom smislu za nadati boljitku.