Zvjezdana Čagalj
Umrijet ću javno,
Bez pompe i buke,
Na nekoj tratini
S pjesmom ispod ruke,
Pod nekim jasenom,
Pred kućicom od drva,
Pod glavom zemlja,
Gore neba mrva,
Uz bok sa smokvom,
S mirisom kadulje,
Naslonjena stopom
Na djedove žulje,
Umotana maramom
Na točke života,
Točno pored rijeke
S utokom ljepota
U moj vir.
Otići ću gola, bosonoga, čista,
Iz mog pera teć’ će
Tinta preko lista
Koromača
I bit će grumen,
I bit će drača,
Nikoga iza
Da presahlog plača
Zuri u otvor
Kroz moja prsa.
(Nikada neću pepeo biti,
Ni šaka lišća gnjila,
Izbojak jednog ljubavnog drva
Niknut će gdje ja sam bila!)