prilog: Nikola Šimić Tonin
Toliko me toga veže i vezuje za Makedoniju, „našu“ Makedoniju, državu Sjevernu Makedoniju, državu naše regije, bivšu jugoslavensku republiku. Duge su i daleke, u povijest daleke veze naša dva naroda. Prijateljska naroda. Jedini je to narod u regiji, u bivšoj zajedničkoj državi s kojim nikada nismo imali niti jedan jedini spor. Volim se našaliti, da su graničili s nama, znajući nas, zavadili bi se mi i s njima. Šalu na stranu, često putujem tamo, prelijepoj zemlji i izuzetnim i dragim ljudima.
Ovo putovanje obilježi mi prelijepa Biljana, između ostalih obveza vezanih za potpisivanje Memoranduma o suradnji između Hrvatskoga književnoga društva Ogranak Zadar kojem sam na čelu i Društva pisaca Makedonije, razlog putovanja bi i posjet DRAGOJ prijateljici od koje dobih bocu crnoga vina, Vranec, Sarika Winery, koja posta tema ovoga osvrta.
Znao sam štošta o makedonskim vinima, ali me ovo crno vino, crno i prodorno kao oči Biljane, osvoji na prvu. „Obori s nogu“. Stručno i s puno ljubavi i umijeća upakirano, za prvi dojam, jer prvi dojam se ostavlja samo prvi put, nema popravnoga prvoga dojma. Dugo sam vrtio u rukama tu bocu vina, zadivljen. U apartmanu kojem smo odsjeli, MusicBox Apartment – Skopje, priča za sebe, ugodna i predivna priča, priča koju se spremam napisati. Koliko je duha i znanja uloženo u ovaj apartman, kapa da poda, kad spojim sve spomenute priče, lako se izvuče zaključak, S. Makedonija je zemlja kreativnih i nadarenih ljudi. U apartmanu nađoh vadičep uz bocu vina koja nas je čekala, poklon od domaćina.
Prezentiranje i otvaranje vina, ima svoje zakonitosti, to najbolje znaju učenici Ugostiteljskih škola, konobari, a nadasve sommelijeri.
Prinesoh nosu čep, da bih riječ rekao, malo zavrti natočeno vino u čaši, miris ne samo da obeća, miris osvoji. Mirisom zavodljivo vino. Šarmira od prve i zauvijek. Priđoh kušanji. Poda mi se vino ugodna, skladna, harmonična i bogatog okusa. Sjajno komponirano vino. Goce Stanoeski, s punim pravom se može reći: čarobnjak vina. Do ovoga vina je izvan S. Makedonije teško doći. Jer vinar je registriran kao fizičko a ne pravno lice. Po zakonu od 2022., izmjeni zakona za proizvodnju vina registriran je kao fizičko lice, nema pravo na izvoz vina, ima pravo prodaje svoga vina „na kućnom pragu“, restoranima, hotelima, kavanama, kafićima.
Obiteljsko je to gazdinstvo za proizvodnju vina, od pradjeda, djeda, oca i sad sina, Stanoeski. Proizvodni kapacitet je mali, do 3600 litara. Goce pravi vino već deset godina, načinom kako su to činili njegovi. S tim da je on proizvodnju modernizirao, educirajući se kroz razne seminare, predavanja, knjige, stručna savjetovanja. Vinarstvo mu je sporedna djelatnost, zato ga i pravi za sebe, familiju, krug prijatelja, i nešto što ostane za prodati. Profesionalno je vojno lice i još uvijek u službi. Po odlasku u mirovinu planira se potpuno posvetiti proizvodnji vina, povećati kapacitet proizvodnje i plasmana vina.
U svojoj vinariji ima sljedeće etikete, vina: Muscat (bijelo), Sarika belo, Plovdina rose, Prokupec i Vranec (crno).
Gocina loza uzgaja se na golemoj nadmorskoj visini 730 metara, i netipično je makedonska, nema golem alkohol kao kod čuvenenih Tikveskiot vinarija. Održavaju se i proizvode na prirodan način bez herbicida i drugih kemikalija, vinski kiselina i čega sve ne, zato su izuzetna i pamtljiva i potvrda one narodne „vino se može napraviti i od čistoga grožđa“ bez šećera i šećernih otopina. A tako proizvedeno vino, vino proizvedeno za sebe, rodbinu i prijatelje, vino je izuzetne kakvoće, do kog se kao do svega što izuzetno vrijedi teško dolazi, a kada se dođe preko prijateljskih veza čitav život pamti, pamti Zemlja koju bilježi, pamte zahvalnošću Prijatelji, pamti Biljana uz svu svoju posebnost ljepote i ženstvenosti, pamti i vino, podcrtani jedno drugim, podcrtani Makedonijom i zovu povratku, jer tko jednom proba ovo vino mora se vratiti u Makedoniju uz tolike ljepote te Zemlje i krasnost makedonskih ljudi i zbog njega, vina, Sarika Wineryu.
A tko upozna Biljanu…, e to je druga priča koja čeka ispričati se. Tko upozna Biljanu poželi nikada iz Makedonije otići, poželi čitav svoj život ostati uz nju.