Marija Juračić
Nisi ponio ni srebro ni zlato
Ni putnu torbu, ni košulje dvije
Samo si brižno pokrio rukom
Umorno srce, mjesto za sne.
.
Moje si ime šapnuo muklo
Kada se prekinu života trak
Srce u meni na pol je puklo
I sve se slilo u očaj i mrak.
Čekaj me, mili, ja neću dugo
Još ljeto koje il’ zime dvije
Onda ću tvojim krenuti tragom
Čak iza zvijezda da nađem te.
Neću ponijeti ni srebro ni zlato
Ni putnu torbu, ni haljine dvije
Verse od svile nosit ću tebi
Za život novi, za nove sne.