NA STAZAMA OD STAKLA

Marija Juračić

Tvoja je ruka
moju ruku takla
hodamo polako
stazama od stakla.

.
U krošnjama vjetar
nepomičan šuti
debelim su snijegom
zameteni puti.

U snu te tražim
ti me vidiš budnom
u svijetu ovom
tihom i čudnom.

Ovdje nema brana
ni granica čvrstih
tu nema živih
a nema ni mrtvih.

Moje srce drhti
kao malo janje
smiješiš mi se sjetno:
„San je postojanje.“

Tvoja je ruka
moju ruku takla
pucaju polako
te staze od stakla.

5 2 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments