“Nevinost”- novi roman Marije Juračić
Iz tiska „Shura publikacije“ iz Opatije izašao je deseti roman hrvatske spisateljice Marije Juračić „Nevinost“.
Peti je to roman o riječkoj istražiteljici Iki Ekl i policijskom inspektoru Ninnu Ritziju koji, unatoč sustavu, dovitljivim metodama rješavaju ubojstvo mladog informatičara Sanjina Erića.
Za ovaj roman profesor Josip Ergović je napisao:
„Nevinost“ je nova kriminalistička priča Marije Juračić o riječkoj policijskoj istražiteljici Iki Ekl i njenom pomoćniku, inspektoru Ninnu Rizziju… peta u nizu. Riječ je o detektivskom romanu s blagom naznakom buddy-buddy podžanra.
Nevjerojatna je fenomenološka raznovrsnost tema koje autorica usputno dotiče pri ispisivanju fabule. Možemo ih podijeliti u nekoliko cjelina:
Kriminalističke teme: „Sigurne kuće“; Sprega tajkuna, sudstva i organiziranog kriminala: Zakon o pomorskom dobru, investicije i nekretnine; Investigativno novinarstvo; Otkup socijalističkih stanova i privatizacija; Korupcija; Švercanje izbjeglica preko granica…
Društvene i ekonomske teme: Korona-virus, Rat u Ukrajini i dronovi u Hrvatskoj; Još jedan odlazak hrvatske kune u povijest i uvođenje eura; Porast cijena kave u kafićima; „Kupujmo hrvatsko“; Cijene energenata…
Općenito: Kako ispijati kavu; „Wagnerovci“ – paravojske; šengen i izbjeglice; Političke stranke, ljevica i desnica; Agnosticizam; Demokracija – diktatura – anarhija; Britanski princ Harry; Tetovaže; Psihologija mase…
Ovo su samo neke od dotaknutih, ponegdje i opširno obrazloženih tema koje su meni zapale za oko. Vi, čitatelji, imate slobodu prebacivati ih iz jedne cjeline u drugu… već prema ukusu, a možete i ukinuti posljednje dvije pa sve zajedno koncentrirati u prvu grupu tema. Nema sumnje da navedeni sadržaji dodatno aktualiziraju tkivo svijeta priče, bez obzira na osobno slaganje ili neslaganje s ovdje iznesenim stavovima.
Elemente fabule ću preskočiti, kako vam ne bih oduzeo zadovoljstvo postupnog otkrivanja napetog razvoja radnje: od pomalo začudnog zapleta, preko ne sasma ortodoksnog vođenja istražnog postupka u okviru policijske uprave, do raspleta… neću reći kakvog. Dobro, hajde… otkrit ću vam, ipak, da se radnja vrti oko bizarnog slučaja ubojstva mladog informatičara kojeg je, na skupu jedne minorne desničarske stranke, upucao predsjednikov zaštitar.
A sada o likovima. U ovom kratkom romanu pojavljuje se priličan broj nizom književnih postupaka uvjerljivo ocrtanih osoba. Kako onih glavnih (Ika i partner joj Egon, kolega Ninno; šef joj Papak i tajnica Karla. Pa tajkun Vatavuk i zaštitar mu Andrija Petrc) … tako i sporednih (nesretni mladić Sanjin Erić, majka mu Petra i otac pijanica. Zaljubljeni Ivan Lazarić. Tu je i ukrajinska izbjeglica Anjuša, umirovljeni novinar Girić, patolog Pavle…).
Karakterizacija je izvedena različitim sredstvima vanjskog i unutrašnjeg opisa: od izvanjskog (Nikada nije vidjela tako hladan zeleni pogled) obilježavanja imenom i nadimkom (Leopold Drmić, zvan Papak) pa preko karakterizacije govorom (Gostioničar iz Pouglja: „A što`š?“) do psihologizacije kroz stavove (Gavrilo Vatavuk: „Radom i ćukom sam stekao sve što sada imam.“) kroz postupke („Pa kada nemaš izbora jer živiš u pokvarenom društvu, moraš i ti biti pokvaren… U Lijepoj Našoj jedva možeš naći poštenog čovjeka… Samo Zdravko Mamić tvrdi da je potkupio pedeset sudaca…“) ili kroz životne navike (Investigativni novinar Nikola Girić, zvan Sapunar iz „Vjestica“ – …i šalice su bile iste, odnosno sve su bile različite).
S jedne strane, možemo se nadati da će se hrvatska životna stvarnost do našeg eventualnog novog susreta s Ikom, Ninnom i squadrom značajno popraviti. S druge, pak, strane… ako tad budemo živjeli u zemaljskom raju, bit ćemo uskraćeni za niz književno nadahnjujućih likova i nezamislivo maštovitih situacija koje nam današnji pakao na Zemlji neskromno nudi.
