piše: Milan Rajšić
Posljednjih godinu dana, je bilo u znaku dvadesetogodisnjaka: biciklom oko cijele Italije, biciklom po Danskoj, Švedskoj i Njemačkoj, pa biciklom po atlantskoj obali Francuske, pa pješice po španjolskoj i portugalskoj obali Atlantika, lutanje po jugu Hrvatske, Hercegovini i Crnoj Gori, zima, prava zima i Nova godina na Baltičkom moru, u Egiptu grijanje promrzlih kostiju… Nije bilo dosta pa nastavak u Turskoj, ugrijao sam se i pregrijao tek u Maroku, hlađenje u Rumuniji, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji…
Ukupno 260 i nešto dana.
A bio sam i u Trieru…
Za jednog dvadesetogodišnjaka i nije slabo. Moglo je i bolje.
Za desetak dana, ponovo zajašem svoga konja na dva točka, zvanog Herkules, pa ponovo “điha, điha, na dva točka…”
Krajem svibnja, biciklom kroz Francusku, do Monaka, pa natrag do španjolske granice. Ovisno o tome koliko prođem do polovice lipnja, vozim se uz španjolsku obalu ili na sjever u pravcu Pariza.
Krajem lipnja hodam/vozim se po danskoj obali. Ovisno o tome tko mi se pridruži, planiram prepješačiti 200 kilometara ili prevesti 1000 biciklom.
Srpanj i kolovoz su mjeseci kada cijeli svijet putuje. Ja odmaram. Negdje u Švedskoj ili negdje u Slavoniji… A možda i u, i u…
Početkom rujna (točan datum za desetak dana), putujem u pravcu Armenije i Gruzije, u potrazi za Zlatnim runom ispod Ararata i Kavkaza.
Dvanaest dana će trajati put avionom, autobusima, vlakom, taksijem, pješice…
Neslužbena cijena (detalji puta i točna cijena za nekoliko dana) će biti cca 620 euro.
U listopadu čekam u Trieru goste iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Trantalije, Pušče Donje…
Način dolaska (vlastiti automobil, vlak, autobus) je svakome na volju, jednako kao i dužina putovanja (molim, ne manje od pet dana). U Njemačkoj bi bilo dobro boraviti minimum tri dana, za Luxemburg treba dva dana, a toliko treba “odbrojati” i za francuske zanimljivosti. Belgija treba jedan dan, ako se čovjek ne odluči za dvodnevni odlazak na obalu Atlantika. Nizozemska može, ali ne mora biti…
Putovanje po željama putujućih!!
Preostale dane u listopadu, vozim biciklu po obali Pirinejskog poluotoka, a polovicom studenog, mijenjam paralele i meridijane.
Pravac Albanija (a ne najavljena Poljska), gdje je jesen u znaku Mediterana.
Dva dana poslije Božića, po rimo-katolickom kalendaru, putujemo 12 dana u Jordan, od 27.12.2023. do 07.01.2024. godine.
Glavni grad Aman, rijeka Jordan na kojoj je kršten Isus, Mrtvo more, planina Nebo, hetitski grad Petra, pustinja Wadi Rum, ljetovalište Aquaba na Crvenom moru i još brojne “sitnice”.
Odlučivanje, plan i planiranje, trebaju biti gotovi do kraja kolovoza. Detaljan plan i program, kao i točna cijena (teško u vrijeme inflacije, pola godine ranije izračunati, za sada “približna” od 620 euro), bit će poznati krajem rujna.
O putovanju po Južnoj Americi, plan ću poslati u kolovozu, kako bi se moglo povoljnije pribaviti avionske karte.
Za jednog dvadesetgodišnjaka, zavidan plan. Tko preživi, pričat će!