Pavao Martinis
Nesvjesna ljepota uspomena splaslih
na granici sreće odražava smješke,
u dubini duša obamrli vrisak
divnih visina opet pali svijeće
Tako u trenutku svojekakvih stanja
ostajemo začarani dahom života
Nesreća ili sreća već i bog zna koja iza nas još stoji
odabiruć slučaj moć ili neki danak
Dok polako suton odlazi već krišom
u našim očima titra budućnost i stranac.
Odabirajući od sunca, zvijezda, vjetra, kiše,
ostavili bi sve za tišine smijeha,
koje se gube i otapaju ono malo
dobrog istinskog svjetla.
Za pravi trenutak – pravi izbor riječi.
Prekrasno.