IZ DRUGIH MEDIJA
SBplus ….. autor: Emil Cipar
Prije nego što Mirko Duspara raspiše natječaj za izgradnju najljepšeg i najstarijeg rimskog amfiteatra na svijetu, moram reći da on nije tajna uspjeha gradića na Rajni.
REMSCHEID/ Listajući Facebook, obveznu jutarnju lektiru, naletjeh na profilu kolege i kolumnista SBplusa Petra Bašića na ovo:
Xanten (na Rajni, nikad čuli, vjerojatno) … 20 tisuća stanovnika… više od milijun turista godišnje! Slavonski Brod (na Savi) … 80 tisuća stanovnika … Mujo i Haso se pomokre na livadu uz cestu prije mosta kad idu u Zenicu na urlaub. Petar je bilješku postavio u ponoć, a ujutro idućeg dana već je na nju bilo preko 30 komentara.
Zanimljiv podatak. Iako sam odustao od uspoređivanja, jer naši ljudi baš ne vole biti konfrontirani s činjenicom da nemamo ideja, ipak mi ne da vrag mira. Otvaram WEB stranicu Xantena. Već ovaj prvi susret sa gradićom na Rajni budi simpatije.
Stranica je pregledna, lijepo uređena …vidi se da ništa na njoj nije prepušteno slučaju. Shvatili ljudi da je to njihova vizitka, njihov prozor u svijet… i o njenom izgledu ovisi koliko ćeš se zadržati na njenim stranicama.
Ima i puno telefonskih brojeva i zahvaljujući suvremenoj tehnici mogu jednim klikom dobiti dodatnu informaciju.
Osobe koje kontaktiram obnašaju različite funkcije i vrlo su kooperativne i ljubazne. Da skratim priču …niti jedno pitanje ne ostaje bez iscrpnog i zadovoljavajućeg odgovora.
Imao sam bezbroj pitanja, mogla bi se napisati knjiga, ali to mi nije bila nakana. Uglavnom tenor jest: Jednoga dana 70-tih godina građani Xantena dođoše na ideju od svoga gradića na Rajni napraviti turistički magnet.
Da ne duljim priču …uspjelo im je i zbog toga ih je Petar Bašić iz Slavonskog Broda nagradio bilješkom na svome fejs-profilu.
Dobro …mogu sada svi reći, ali Xanten ima ipak ampfiteatar iz rimskog doba, a to nema naš Brod na Savi.
Prije nego što Mirko Duspara raspiše natječaj za izgradnju najljepšeg i najstarijeg rimskog amfiteatra na svijetu, moram reći da on nije tajna uspjeha gradića na Rajni. I da nije postojao tu i da nije bilo Rimljana u tom dijelu svijeta, grad bi svejedno imao danas milijun posjetitelja godišnje.
Presudno u cijeloj stvari nije neka građevina ili neki događaj iz daleke povijesti, nego je presudan dan iz ne tako daleke povijesti, kada je nekoliko pametnih ljudi u Xantenu odlučilo od svoga grada napraviti turistički magnet. To se naziva razvojna strategija, a može se reći i investicija u budućnost.
Da bi razbio svaku sumnju navodim da Turistička zajednica Xantena jednako uspješno prodaje činjenicu da je njihov grad jedini u Njemačkoj čiji naziv počinje sa slovom X(iks) i nude mogućnost sklapanja braka u njihovoj povijesnoj vijećnici. A svi to žele da njihovo vjenčanje bude po nečemu posebno, izuzetno…
Dobra ideja, jer mladenci obično ne dolaze sami. Tu su svjedoci, gosti …a prije svega kum koji će odriješiti kesu.
Odriješiti kesu mora kum tako i tako, pa zašto onda ne kod nas …dosjetiše se pametni ljudi u Xantenu.
Xanten ovamo Xanten tamo …neću više o tome, jer bi to još moglo navesti nekoga u Brodu da naš grad preimenuje u Xlavonski Brod, a to mi nije nakana.
I drugi gradovi u Njemačkoj otkrili su turizam kao solidan izvor prihoda, ali nemaju amfiteatar iz rimskog doba, niti im ime počinje sa X(iks). Nemaju more, nemaju planine, nemaju ljekovitu vodu… ali imaju pametne ljude.
Remscheid na primjer. Nekada grad alata sa bogatom industrijskom tradicijom, otkrio je svoju budućnost u turizmu.
Ne smeta ni činjenica da je prosječna godišnja temperatura jedva deset stupnjeva, ne smeta ni činjenica da je nadmorska visina preniska za planinare (378,86m) i previsoka za biciklizam, ne smeta ni činjenica da bez kišobrana ne možeš ni smeće iznijeti.
Industrijska kultura je magična riječ. Već sada uspješno, a tek su na početku, nudi se posjetiteljima nostalgija. Gotovo 600 godina industrije, manufakture, zanatstva… nudi se znatiželjnim posjetiteljima, a njih je bilo prošle godine 100 896. Toliko ih je koristilo hotele i prenoćišta, a stvarni broj dnevnih posjetitelja nadmašio je odavno jedan milijun.
Silom prilika i neželjeno …brojne tvorničke hale su sada prazne i prijeti opasnost da vremenom postanu ruševine. Sada su to muzeji, radionice, dvorane u kojima se održavaju razne manifestacije.
Holger Piwowar iz ustanove koju bi mi u Brodu nazvali Razvojna agencija, pojasnio mi je njihovu strategiju:
Početkom 80-tih smo uvidjeli da industrija nema budućnosti i da će preko 30 tisuća radnih mjesta s vremenom nestati. Udružili smo se sa gradovima u blizini, koji imaju slične probleme. Nismo još u potpunosti zadovoljni postignutim, ali trudimo se…
Od turizma direktno sada u Remscheidu živi oko dvije tisuće ljudi. Sveukupna korist je daleko veća, ubroje li se u to još i ovisna zanimanja i djelatnosti. Najvažnije je da je taj broj u porastu i da je razvojna strategija svima građanima jasna.
Možda će jednoga dana i napori građana grada Remscheida biti nagrađeni bilješkom Petra Bašića na njegovom fejs-profilu. Tu sam mogućnost napomenuo Holgeru Piwowaru. Nasmijao se i rekao: …Od toga smo još jako udaljeni, ali trudimo se. Ali ako budete nešto pisali o Remscheidu …pošaljite nam link …to nam je veoma važno.
Link ovamo, link tamo …poslat ću mu link kad mu je toliko stalo do toga. Ne znam samo zbog čega mu je tako važan link s jednog jebenog portala iz jedne nerazvijene županije u Hrvatskoj?!