prilog: Ruža Silađev
Slučajno sam se zatekla 26.VIII 2006. u blizini sonćanskoga groblja. Primijetila sam grupu radnika na mjestu Kalvarija oko ove kapele Srce Isusovo, koja je izgrađena 1842. dobrovoljnim prilozima vjernika katoličke vjere.
To je zavjetna kapela od kuge, kolere i nevremena. Radnici su obnavljali kapelu, a trošni zvonik pored nje je srušen istoga dana. Prema riječima radnika tada je imao 98 godina.To znači da je izgrađen 1908. Kao da me je Providnost uputila toga dana na Kalvariju, te posljednji put snimih naš stari zvonik.
U ovome zvoniku su postojala dva zvona. Najčešće su zvonila za vrijeme sahrana. Dok se pokojnika nosilo prema groblju i kada bi svečana povorka bila otprilike kilometar ispred groblja zvona na ovom zvoniku su zazvonila. Pokretala su se povlačenjem užadi od konoplje. Za tu dužnost je bio zadužen grobljar, čovjek koji je vodio cjelokupnu brigu oko groblja. Zvona su zvonila do donošenja lijesa pred grobnu jamu. Tada su prestajala, jer je grobljar morao biti prisutan da bi raku zatrpao odmah po završetku vjerskoga obreda sahrane.
Na Kalvariji su zvonila zvona na zavjetni dan na Srce Isusovo. Tu su se održavale Velike mise i večernje.Također su zvonila na noć velikoga bdijenja između Velike subote i Uskrsa. Vjernici su po cijelu noć molili i obilazili oko kapele. Neki su radi velike pokore obilazili kapelu na koljenima i na koljenima se uspinjali skalinama do vrha kapele na kojemu se nalazi Isusovo raspeće i raspeća dva razbojnika.
Na Sisvete uvečer su zvonila ova zvona od 19 do 20h i ujutro na Dušni dan od 5- 6h. Ako je vrijeme dozvolilo, na ove svečane dane ovdje u kapeli Srce Isusovo su održavane i mise. Pošto je povlačenje zvona zahtjevan i iscrpljujući posao, za ove dane grobljar-zvonar je angažirao još nekoliko osoba. Po danu se išlo „ malo prositi“ po selu za koju kapljicu, pa su tako zvonari „lakše“ vukli zvona.
Zvona sa ovoga zvonika su intenzivno zvonila i u vrijeme dolaska gradonosnih oblaka. Tako su svojim zvukom upotpunjavala zvona sa zvonika sonćanske crkve Sveti Lovro.
Nakon rušenja ovoga zvonika sa fotografije, zvona su premještena gore na kapelu Srce Isusovo. Do njih se dolazi relativno lako skalinama koje su uz obje strane kapele. Nalaze se pod jednim od dva krovišta „na četiri vode“ izgrađenima 2006., u tu svrhu. Pod drugim krovištem grobljar ostavlja razne rekvizite koji su mu potrebni za rad.
Jedva se provukoh i uvukoh pod krovište sa zvonima. Dočekalo me je pravo iznenađenje. U euforiji sam diveći se zagledala oba zvona.
Prvo me je privuklo starije zvono koje je već jako oštećeno. Na gornjoj polovici pri vrhu je saliven vijenac sa ornamentima.
Ispod je tekst: DEO ANNO 1814. Ispod njega je saliveno Raspeće. Na suprotnoj strani ispod vijenca je saliven jedva vidljiv kip Majke Božje sa malim Isusom u naručju i jedva vidljivima obrisima možda još dvije osobe.
Novije zvono ima žig. Unutar njega piše: salio KVIRIN LEBIŠ ZAGREB god. 1938. Tekst je uokviren na donjoj strani salivenim unakrsnim vlatima žita, a iznad teksta je salivena slika kapelice sa dva anđela koja su u letu sa trubama. To je žig poznate ljevaonice zvona gospodina Kvirina Lebiša, Čeha, koji je imao ljevaonicu u Rijeci, a 1920. je preseljena u Zagreb. Zvono je uokvireno i gore i dolje salivenim, sada već neprepoznatljivim biljem koje podsjeća na grožđe i vinovu lozu. Na suprotnoj strani od žiga zvona stoji jasno vidljiv tekst: SPOMEN OD FUVES KARL I KRISTINA. Moguće je da je ovo zvono pridodato prvom zvonu mnogo kasnije, da ga upotpuni ili zamijeni pređašnje zvono kojemu je prošao vijek trajanja.
Kada je snimljena ova fotografija ostaje nepoznanica. Nešto pobliže o njenom nastanku može nam reći Raspeće od kamena koje je zamijenilo drveno raspeće (sa fotografije) i danas još postoji. Na tomu kamenomu Raspeću piše: “Ovaj križ podiže na uspomenu muke i smrti Isusove, Josip Krstin i Ana Mihaljev, 4.travnja 1947. Prema ovome ova fotografija je mogla biti snimljena u vremenskom rasponu između 1908-1947.g.
Još uvijek postoje dva platana sa ove fotografije ( nama lijevo), prvo mlado drvo do kapele i (nama desno) još jedan platan, koji su skoro istoga opsega, tj. 2,75-2,80 m. Trulež ih je dobrano napala. Svi ostali platani kao i dva crnogorična drveta su nestali. Na njihovo mjesto su zasađeni kesteni, a zadržali su se sve do sredine druge dekade ovoga stoljeća.
Sonćanska zvona na Kalvariji su ispratila pokojne mnogih generacija. Dijelovi oba zvona su još uvijek sačuvani i još uvijek zvone u istim prigodama ali vremenski kraće.