PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE (drugi dio)
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Hamburg – slobodni hanzeatski grad
Iz Nürnberga smo krenuli prema Hamburgu, drugom po veličini njemačkom gradu, (devetom u EU) i drugoj europskoj luci (iza Rotterdama) s 1,9 milijuna stanovnika. Ovaj grad očito se voli kititi srebrom pa mu je i željeznički kolodvor drugi po veličini u Europi.
U svijetu je, pak, drugi po broju konzulata, njih 90, i ta brojka ga svrstava odmah iza Velike jabuke. Ali je zato grad s najviše mostova (2500) i kanala u Europi, više nego kad se udruže London, Amsterdam i Venecija. Važno je prometno središte pa ga smatraju „njemačkim vratima u svijet“ i zelenom metropolom Europe.
Poznat je on po još mnogočemu pa je najbolje ne započinjati tu temu, osim možda spomenuti modu i dizajn. I to da slovi kao grad poželjan za život. Panoramskim razgledanjem i šetnjom može se ponešto vidjeti, ali nedovoljno da dojmovi nabujaju do te mjere da se sami izliju na ekran.
Ipak, spomenut ću Elbphilharmonie (poznatu i kao Elphi ili Elbphi), koncertnu dvoranu i kulturni spomenik, smještenu u lučkom dijelu grada. Ovo monumentalno zdanje, visoko 110 metara, građeno je devet godina, a u funkciji je od siječnja 2017. S površinom od 120 000 četvornih metara jedna je od najvećih njemačkih koncertnih dvorana te 54. najviša građevina u Njemačkoj. Unutar zdanja nalazi se i hotel s pet zvjezdica, parkiralište i 45 stanova.
Evo i podatka koji možda niste znali. Vjerojatno ste već zapazili da automobilska tablica ovog velegrada počinje s dva H. Jeste li ste ikad zapitali što znače? Hamburg je poznat i kao slobodni hanzeatski grad (Hanza je naziv udruženja trgovačkih cehova koji su postojali od polovine 12. do polovine 17. stoljeća) pa je tu pripadnost Hanzeatskom savezu zadržao u svojemu nazivu te HH znači – Hansestadt Hamburg.
Napuštajući Hamburg čitam plan za treći dan koji bi nas doveo nadomak prvoj prijestolnici – Oslu. Trebalo je samo prijeći poluotok Jylland (većim dijelom pripada Danskoj, a manji dio Njemačkoj), koji spaja Sjeverno i Baltičko more, i na njegovu krajnjem rubu, u sjeveroistočnom danskom gradu Frederikshavnu se ukrcati na redovnu brodsku liniju s kojom ćemo pet minuta prije ponoći isploviti prema Norveškoj. Kako to romantično zvuči!
Hans donio oluje i munje, a odnio Oslo
Naše uzbuđenje je raslo sve do trenutka kada smo dobili informaciju da je pomorski promet za Norvešku obustavljen zbog jakog nevremena. Ne vjerujem svojim ušima, a trebala bih, toliko znam. U panici hvatam mobitel i čitam: „Oluja Hans donijela je oluje i obilne kiše u Švedsku i Norvešku, neke ceste su se našle pod vodom, a došlo je i do prekida u željezničkom i trajektnom prometu. U Švedskoj u nedjelju je zabilježeno više od 25.000 munja. Norveški meteorolozi očekuju i pogoršanje stanja u zemlji te predviđaju da bi Hans mogao postati najjača oluja u posljednjih 25 godina. Objavljeno je snažno upozorenja za dijelove južne Norveške…“
Usred oluje ja proključala kao gejzir. „Zašto se oluja naziva Hans, a uragan Katrina“, pitam se gledajući kroz prozor kako ta nemilosrdna kiša i ta jesenja prognoza usred ljeta polako ali sigurno moje dugo i željno očekivano putovanje pretvaraju u izglednu katastrofu.
„Nikada više neću čitati Andersenove bajke“, obznanjujem odlučno svojoj suputnici Ivani, koja je nemile vijesti primila, barem se tako čini, puno mirnije od mene.
„A što ti je on skrivio?“
„Sigurno su po njemu nazvali tu nesretnu oluju što će nam upropastiti putovanje. On je najpoznatiji skandinavski Hans“, uporna sam.
„Što ne znači da ih nema još, uostalom tvoje i moje znanje o Skandinaviji baš i nije za pohvaliti se, je li tako?“ odgovori mi Ivana i nastavi dremuckati na svom novom, mekom vratnom jastuku dok ja muku mučim s mojim starim na napuhivanje.
„Ja sam svoje rekla, a ti kako znaš.“
Kad je već spominjem reći ću da je volim i da je provjereno dobra i korisna suputnica. Mlađa je, uspješnije se od mene orijentira i u boljoj je kondiciji pa mi, po potrebi, i kofer potegne ako nema lifta. Ja se držim izreke iskusnog Hemingwaya: „Nikad ne kreći na putovanje s nekim koga ne voliš.“ Bit će da se i Ivana drži iste kad mi nosi kofer.
Vijest o nevremenu lančano je povukla za sobom i vijest o promjeni plana putovanja. Umjesto za Norvešku idemo u Švedsku što uključuje prijelaz Oresundskog mosta koji spaja Dansku sa Švedskom i Skandinavijom. Ovaj najduži most u Europi (2750 m), koji je dijelom tunel a dijelom most, ujedno je i željeznička pruga. Kako bi se realizirao trebalo je nasuti i umjetni otok. U upotrebi je od srpnja 2000., a najbliži je danskom gradu Helsingøru.
Helsingborg – grad prijatelj Dubrovnika
Čim smo prešli most, što je zanimljivo iskustvo, našli smo se uskoro u švedskom gradu Helsingborgu. Još uvijek sam papričica, ona ljuta, što nam je plan A zamijenjen planom B.
Helsingborg nam nije bio ni u peti. Ali, što je tu je. „Možda je za Hansa i sve ovo drugo kriv broj 13 na kojem sjedim, a ne slavni bajkopisac“, mudruje ona sujevjerna baba u meni koja se uspaniči kad joj crna mačka maše repom prolazeći joj preko puta. A onda se priberem i slušam vodiča koji se istinski trudi da nam taj Helsingborg omili.
Nalazi se u južnoj Švedskoj, na najužem dijelu Øresunda, a od danskog grada Helsingøra udaljen je 4 km pa stanovništvo učestalo ide brodom amo-tamo. Helsingborg je deveti najveći grad Švedske s nekih 120 tisuća stanovnika. Značajan je industrijski grad i ima drugu najveću luku u Švedskoj. Osnovan je 1086., što ga čini jednim od najstarijih skandinavskih gradova.
Prve građevine Helsingborga bile su tri crkve, a u 12. stoljeću sagrađen je dvorac i oko njega okrugli toranj, čiji su zidovi imali dubinu od 4 m. U drugoj polovini 19. stoljeća Helsingborg se počinje oporavljati od svoje burne prošlosti (tijekom koje je dugo bio danski grad) te je imao jedan od najvećih rastućih trendova u gradnji i doseljavanju.
Vrijeme nas je poslužilo i uspjeli smo razgledati grad, koji prijateljuje s našim Dubrovnikom, barem ono glavno čime se diči. A to su: jedina sačuvana stara utvrda Karnän, dojmljiva Gradska vijećnica sagrađena 1897. u neogotičkom stilu, spomenik generala Magnusa Stenbocka, Muzej na otvorenom… Da mi je netko još dan prije rekao da ću se, umjesto po Oslu šetati po Helsingborgu, za kojega do tada ni čula nisam, ne bih mu vjerovala… Jer, krenula sam na ovaj put da vidim – prijestolnice Skandinavije!