KAD PRISTIŽU USPOMENE

piše: Dragica Šimić
Uvijek se jave u kasno ljeto, kad dvorišta bivaju kao poluizgorene stepe i trava pod nogama  šušti suho i beživotno. I kao što se čovjeku pojave sjedine u godinama zrelosti tako i na granama, u krošnjama izranja zeleno- žuto, smeđe obojano lišće. Sve obavije neka tišina iščekivanja kao da je samo pitanje vremena kad će doći i u kojem obliku.

Tišinom mi obzori kažu da je ponovo vrijeme odumiranja i onda poljem, iz šume, valjajući se u nekoj tihoj, sporoj igri, puze…

više

VENI, VIDI, VICI!

piše: Simona Zuber
Huuh, ima tjedan od kada se ne čitamo!

Znaš kako je ne moram ti pričati …Kuća pos´o, pos´o kuća i eto još jedan ponedjeljak na vratima!

Hej, jesi li u svoj zbrci i strci primjetio da je stigla jesen ? Onako hrabro, nezvana sama pokucala svima na vrata.

Baš sam razmišljala o tome ovih dana i zaključila kako je samoća jedno predivno stanje!…

više

ZNAM DA IH VIDIŠ I TI …

piše: Viktorija Banić
Subotnje prijepodne. Pod tramvaja išaran kapima prve prave jesenske kiše pobjegle sa sklopljenih kišobrana. One veće i teže kapi nalaze svoj put do lokvica od mokrih cipela i u njima presijecaju zarobljenu i zaboravljenu prašinu proteklog ljeta.

Umirujuće ritmično ljuljanje i zastajkivanje između dva stajanja. Zrak zasićen i gust, mokar. Ispunjen zvukovima mobitela, prometa i ponekim riječima istrgnutim iz konteksta više ili manje smislenog razgovora nepoznatih suputnika.…

više