“Gdje zakaže čovjek, neće zakazati Bog.”
piše: Stjepan Poljaković
foto: Camino Croatia Webshop
Ovaj članak pišem povodom izlaska jedne, po svemu autentične, putopisne reportaže, zbirke priča o 111 dana hodočašća i 3333 pješke prijeđenih kilometara. Priče su nastajale u putu, kao izvještaji poslije svakog dana i pisali su ih dvoje hodočasnika. Knjiga nosi naslov:
CAMINO – od OSIJEKA do SANTIAGO de COMPOSTELE
3333 kilometara čiste ljubavi.
Autori knjige su hodočasnici iz Osijeka Biljana Brdar i Ivica Miložić Miža. Budući ih osobno poznajem i s mojom ženom sam pratio planiranje puta i pisanje knjige, koristim priliku napisati im pismo, svojevrsni pogovor; u naše ime i, vjerujem, u ime svih onih koji su ih pratili na putu.
Ako ih dovoljno gane možda iskamčim i intervju kao nagradu. Šalim se, naravno, a šala je ono na što su ovih dvoje „šašavaca“ uvijek spremni i po čemu ih uglavnom poznamo.
Dragi naši,
čitajući vašu knjigu u mislima sam se vratio u vrijeme prije puta. Željka i ja, a vjerujem i još poneki od vaših prijatelja, sumnjičavo smo se pitali hoće li vam poduhvat uspjeti? Čemu toliki trud?
Rekli smo vam kada smo preuzimali svoj primjerak knjige da nismo fanovi hodočašća, ali smo vas na svoj način i u mjeri koju smo smatrali potrebnom, podržali.
„Natjerali“ ste nas i tko zna još koliko drugih, moliti se za vas, bili ste nam pred očima i u mislima, s nestrpljenjem smo čekali izvještaje i pitali se, ne jednom, kako vam ide. Prorok Malahija za nama slične kaže:
Ali, kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju ime njegovo.
Ako ništa više, vaša ekspedicija nagnala nas je ujediniti se u molitvi, što je Bogu ugodno djelo i plod vašeg hodočašća.
Priča o vama i vašim životima, do samog hodočašća pa onda i vaš zadnji poduhvat, svjedočanstvo je Božje providnosti i kruna vašeg vjerovanja u tu providnost.
Providnost je htjela da se vas dvoje zaljubljenika u prirodu nađete na hodočašću i da poslije njega zajedno nastavite hodočastiti diljem Lijepe naše i šire.
Providnost je htjela da ti Biljo, sretneš Ivicu pred prvu rundu borbe protiv „zlotvora“, kako si nazvala bolest. To nam je zajedničko, i ja sam upoznao moju Željku prije svoje bolesti.
Providnost je htjela da vas dvoje budete prvi „Lega“ par s kojima sam se češće družio. Čitali smo u duhovnoj literaturi o hodočasnicima i njihovim putovanjima, ako želimo i kad je to potrebno možemo se hvaliti da mi poznamo dvoje živućih, autentičnih hodočasnika, fora je i hvala vam.
Providnost je htjela da poslije toga hodočašća ti Biljo izađeš na megdan protiv još jednog „zlotvora“.
Bogu hvala i slava, o Bilji pišem u prezentu.
Knjiga koju ste zajedničkim snagama napisali, knjiga je o vama dvoma, mi koji vas poznamo prepoznali smo vas u svakom izvještaju.
Miža pregovarač, trgovac,taktičar, predvodnik, Bojnik srca golubinjega i Biljana, rezervoar vedrine, znatiželje, sposobna uočiti neuočljivo, u najtežim trenutcima nalazi način preokrenuti tok misli i u svemu tražiti nešto dobro, nešto svijetlo.
Hrabri ste, jako hrabri. U vremenu sveprisutnog Egoizma i hedonizma odlučili ste tražiti pomoć i podršku od mnoštva nepoznatih ljudi. Usudili ste se vjerovati u ljudsku dobrotu ma koliko bili „Bombardirani“ izvještajima i svjedočanstvima o kvarnosti ljudi.
Vašoj strasti, životnom opredjeljenju, dali ste duhovnu dimenziju. Niste iz svega mogli niti htjeli isključiti onoga u koga iskreno vjerujete, dapače! Javno ste priznali da vjerujete u Boga i da se na njega oslanjate. Ma koliko i kako to netko shvaćao riješili ste sve činiti kako je Apostol Pavao napisao:
„Dakle, ili jeli ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.“
Iz vaših izvještaja saznali smo da je svijet pun hodočasnika koji svaki na svoj način u svojoj mjeri vjere, tragaju za odgovorima. Vaša knjiga je nepresušan izvor podataka i svjedočanstava o zajedništvu, izvor ohrabrenja za sve one koji žele ali se ne usude krenuti na slične poduhvate.
Sviđa mi se što o svemu pišete iskreno i s velikom dozom vedrine, zahvalnosti. Svima koji budu čitali vašu knjigu preporučio bih, ne čitajte ju gladni. Čitajući s koliko strasti i zadovoljstva pišete o „tarupanju“ hrane, rasle su mi zazubice.
Ali, tako i treba biti, treba uživati u svim sitnicama, pa bile to i voćke kraj puta. Vas se dvoje očigledno slažete s Propovjednikom koji kaže:
„Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog…“
Da sam na vašem mjestu ne bih se zamarao što tko misli o knjizi i pothvatu. Slutim, dobili ste što ste tražili i više od toga, ovo nije zadnje, to je temelj za nešto puno više i od samoga hodočašća. Želimo vam uspješnu nadogradnju.
Znamo, niste stali, samo ste zastali pišući knjigu i „strah“nas je i pomisliti što ste sljedeće naumili.
Što god to bilo, molimo se za vas. Čitajući kako osvajate razne prijevoje i visove padoše mi na pamet stihovi Zaharije proroka:
„Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica!“.
Bog nas poživio i u svemu vodio, neka mu je slava i hvala za sve do sada. Pozdrav od mene, u ime svih nas.