Jelena Stanojčić
Ima riječi koje lete
Ususret praznome nebu
Riječi koje se kotrljaju
Od mene do tebe
Od tebe do mene
Drhtavih, jedva čujnih,
Onih otegnutih što iščekuju
Ima ih prljavih i uzvišenih,
Riječi što lome, grubih i teških
I onih mekih, zacjeljujućih.
Ima riječi što huče
I onih od jučer
Riječi koje razaraju i uništavaju
I ne daju se otjerati.
Ima riječi korova
I onih poput jorgovana.
Ima riječi ko melem
I onih poput otrova.
Ima riječi koje hrane
I onih koje izgladnjuju.
Ima riječi gluhih i zamrznutih.
Riječi su moćne
I riječi su slabe
Riječi su ljudi
A Čovjek je – onaj od riječi.