Miljenka Koštro
Ponekad sam tiha, tiha
tiša i od snene tišine
tišinom bih dohvatila
blagost nebeske visine
.
Tihu me dočeka mlada zora
skritu ispod gusta granja
kao cvijet u šumi skriven
što proljetne snove sanja
Tihom pjesmom vezem ruho
tihe note duha miluju mi uho
u svetu tišinu pružam korak
buku krasi okus opor, gorak
Kad zvona večernju molitvu odzvone
i Sunce tiho u smiraj dana utone
S proljeća jezik ću opet rasplesti
s pčelama se na mirisnu cvijeću sresti
budit ćemo pjesmom tople riječi u boji
kada proljetni zborovođa note zbroji