piše: Milan Rajšić
Sjećate li se kartončića veličine najčešće 15 x 10 cantimetara, kod kojega je na jednoj strani bila lijepa šarena fotografija iz nekog grada, a na drugoj se pisala poruka i adresa, pa nalijepila poštanska marka. Razglednice su putovale širom cijeloga svijeta i nosile lijepe i vesele poruke i pozdrave.
Radovali smo se kada je poštar pozvonio na našim vratima, a mnogi među nama su skupljali razglednice i ne znajući da su bili deltiolozi ili kartofili.
U posljednjih godinu dana poslao sam prijateljicama i prijateljima, rodicama i rođacima, poznanicama i poznanicima, saputnicama i saputnicima, jednu jedinu, veselu i šarenu digitalnu razglednicu na kojoj je pisalo “ Lijepi pozdravi iz…”.
Putovanje po centralnoj Aziji je bilo moje posljednje pravo putovanje bez ikakovog privitka.
Šaljuci novu razglednicu kod sljedećeg putovanja i uživanja po Bačkoj, Banatu i Baranji, kada sam na prelasku iz 2019. u 2020. plesao uz Bajagu i Instruktore, cijela dva sata bez prekida nisam primijetio da je pored Lijepih pozdrava iz… bilo dopisano sitnim slovima “iPSA 12,5 ng/ml”*.
U ožujku dolazim u Sloveniju, s namjerom da skupa s međimurskim prijateljem Vlatkom bicikliram oko cijele Italije. Umjesto toga sam prinuđen, jednako kao i s planiranih, ali neostvarenih putovanja po Gruziji i Južnoj Americi, poslati novu razglednicu na kojoj je bila tek crno-bijela fotografija pandemijske svakodnevice, a umjesto “Lijepi pozdravi...” na razglednici se masnim velikim slovima kočoperilo “COVID – 19”.
Početkom lipnja uspijevam uz dosta muke otputovati do Njemačke s planom da ljeto potrošim vozeći bicikl po Skandinaviji. Razglednica koju od tamo šaljem je bez fotografije i bez boje a na njoj je sitnim slovima napisano: “cT1c Gleason 8 cT2b, cNx cMx”**
Narednih dana putujem umjesto po Danskoj, Švedskoj, Finskoj, u društvu ljudi u bijelim mantilima, provlačeći se kroz razne CTM cijevi, sunčajući se pod rentgentskim zrakama i kupajući se u gelovima ultrazvuka. Skoro da sam se osjecao kao na biciklu, u šatoru ili u vreći za spavanje.
Nakon desetak dana odlučujem napustiti ljude u bijelom i njihove podmuklo zujeće mašine, sjedam na bicikl, pa na vlak, pa pravac Poljska, Litva…
Strah i nesigurnost dominiraju razglednicom koju šaljem s ovoga putovanja, pa jedne noći putem E-Mail budim Sven von Han, koji mi još iste večeri poručuje da je za mene rezervirao jedno ležeće mijesto za putovanje radnog naslova “Krv, suze i znoj”.
Tri dana kasnije sam u ležećem položaju i s brojnim cijevima i flašama. Slika, prava pravcata frankenštajnovska. Rođenje novoga čovjeka. Sve oko mene je krv i suze, a pozdravi s ovoga putovanja su sažeti u jednoj jedinoj riječi: Ništa. Ništa ne postoji, ništa se ne osjeti, ništa ne vrijedi.
U narednih trinaest dana “putovanja”, postajalo je ugodnije, šarenije, veselije…
Nakon dva tjedna je već bilo novo normalno, ali je preostao problem ponovnog normalnog kretanja, hodanje, trčanje. Poslije tri tjedna suza i znoja, ovaj put bez krvi, stižem, od deset metara uz pomoć pomagala, do 24 kilometra planinarenja po Huensruck planini na krajnjem zapadu Njemačke.
Idući prema kući s ovoga poslijednjeg putovanja, šaljem šarenu, veselu razglednicu na kojoj pored uobičajenog “Lijep pozdrav iz...” velikim slovima ljudi u bijelom dopisuju: “pT3a, pN0 (0/14), cM0, L0, V0, R0″***
Drage prijateljice i prijatelji, drage moje rođake i rođaci, drage poznanice i poznanici, drage saputnice i saputnici, Zivot ima, igra nema kraj. Planovi slijede.
Narednih mjeseci i naredne godine, možete očekivati da pozvonim i na Vaša vrata, pa bili Vi u Švicarskoj, Hrvatskoj, Srbiji ili Turskoj. Od mene ćete biti sigurni, samo ako ste na pustom otoku ili Marsu.
Lijep pozdrav iz…
…i oprostite za nejavljanje.
* vrijednost faktora koji ukazuje na rak prostate – vise od 4
** diagnoza prilikom otkrivanja raka
*** diagnoza nakon lijecnicke intervencije – operacije