Slavica Sarkotić
Prosinačko vrijeme. Danima kiša sipi.
Blatan je prilaz. Kvaka na vratima škripi.
Pustom ulicom prolazi pokisli pas.
I negdje zvoni. Napuklog zvona glas.
.
Kroz maglu dopire odnekud sjekire bat.
Memla i paučina. Na zidu kuca sat.
Večer se spušta. Niti paukove pređe.
Pale se ulična svjetla. Otežale vjeđe.
I čini se kao da negdje netko pjeva.
Osipa se večer. Vrijeme je tek pljeva.
Nit koraka nit glasa. Samo tišina.
Klatno se njiše. Praznina, praznina, praznina.
Prolaze sati. Mjesec u obilazak kreće.
I plamte zvijezde. Ili udaljene svijeće.
Polako se posvuda šire pipci noći.
Posvuda mrak. Tek sjaje vjerne pseće oči.
7.12.2022