piše: Marta Batinić Petrović
Berlin/ Znate, ima nešto u toj školi bez ocjena. Nema boljih i lošijih, svi mogu biti ponosni na svoj uspjeh prvog polugodišta 1. razreda!
A najvažnije je da u svemu, bez puno pritiska, uživaju, u svakoj školskoj aktivnosti koju su sami izabrali i koju mogu na polugodištu mijenjati, u posebnim zajedničkim doručcima, u divnom školskom boravku s bezbroj različitih oblika zabave: šah, zbor, kuhanje, šivanje, kazalište, društvene igre, stolni nogomet, bilijar, pikado, disco muzika s disco kuglom, ženski i muški nogomet, samoobrana, joga, veslanje, školski časopis…..
Na razgovoru pred kraj 1. polugodišta bila sam kao roditelj pozvana. I očekivala sam, naravno, da ću ja razgovarati s učiteljem. No, razgovor je vodio učitelj s Brunom, ona je bila u prvom planu, njezin osjećaj kako se vidi u školi, u razredu, šta joj se sve sviđa šta ne, objasnio joj je tablicu u kojoj je ocjenjena za svaki predmet usmeno od “uspješno savladano” , “nešto manje uspješno savladano”, “ima prostora za napredak” , “treba još savladati” i na kraju, koji cilj želi staviti da ga ostvari na kraju 1. razreda.…
Jedan cilj je dovoljan i Bruna ga je sama rekla i on je zapisan.
Ja sam samo slušala i mislim si: vrijeme je da i ja preuzmem tu taktiku.
Kako god, imali smo i mi u 80-tima usmene ocjene, mislim prva četiri razreda i mogu reći da je to bilo odlično.
Ovo je shema koja se u Hrvatskoj zove cjelodnevna škola. Samo, ovdje u boravku koji radi od 6 do 18 sati, ne rade školski učitelji već učitelji i odgajatelji boravka. On je posebna jedinica za sebe. I svaki dan, učitelji iz boravka budu prisutni na nastavi, prate nastavu, pomažu kome treba i znaju što su djeca radila taj dan i što bi se u boravku trebalo raditi s njima. Ali! Ali, opet ne duže od 20 minuta sa prvim razredima.
Taj isti boravak radi i kad su školski praznici sa zavidnim programom ponude.
I tako smo došli do škole, u koju se djeca rado vraćaju!
