Igor Divković
Valovi, Jone,
kožu joj vlaže.
Sunce zlata
zlati i prži.
Čini se
kao da je sretna
do srži,
al’ fali boy,
da joj,
ručicu, drži.
Fali joj boy,
da je ljubi i cmače,
mekan k’o mače,
da joj, rećinu žvače,
netko bliz,
da joj daruje liz,
šejtanske njuške,
da je gricka za uške,
fali joj boj(nik),
da opali iz puške.
Fali joj Homer,
da je u strofi ziba,
fali joj ocean
pun zlatnih riba,
sveti Pavao,
da je ne gnjavi đavao,
na svoj sud
da je pozove bog,
da joj o ljubavi sudi,
ali da ne bude strog.