tekst: Dražen Radman
“Ne razmišljam toliko o toj usamljenosti, koliko razmišljam o ljepoti koja je preostala.” (Anna Frank)
Ovo je u nizozemskom skloništu, tijekom njemačke okupacije i nacističkog progona Židova, zapisala Anne Frank, mlada djevojka koja je, naposlijetku, otkrivena i odvedena u koncentracijski logor. Tamo je, sedam mjeseci poslije, na današnji dan, 16. ožujka 1945. umrla u svojoj 16-oj godini od iscrpljenosti i teške zarazne bolesti.
Otac joj je preživio i, pri povratku u Amsterdam, pronašao ‘Dnevnik’ u kojem je zapisivala događaje i svoja razmišljanja tijekom skrivanja od onih koji su smatrali da, među ostalim, sve Židove treba istrijebiti, ukloniti s lica zemlje.
Gornja izjava Anne Frank je jedna od najdivnijih, ujedno i najdirljivijih izjava koja je mogla izaći iz usta jednog ljudskog bića u tako nevjerojatnim okolnostima.
Razmišljam o našim vremenima. O ovom sada vremenu. O mnogim ljudima koji su na ovaj ili onaj način prognani, odbačeni ili pretrpjeli nepravdu. Razmišljam kako se prevelike ‘stvari’ događaju u nečijim životima, a da bi sve moglo biti isto kao prije.
‘Razvoj događaja’ sve više upućuje da svoj pogled ne bismo trebali držati na onome što je izgubljeno, na ono što nemamo ili na ono što se više nikad neće vratiti.
“Vidim kako se svijet postupno pretvara u divljinu, čujem stalno približavanje groma koji će i nas uništiti, mogu osjetiti patnje milijuna a ipak, ako pogledam u nebo, mislim da će se sve pravedno riješiti, da će i ova okrutnost završiti da će se opet vratiti mir i spokojstvo.” (Anna Frank)
Pogled bismo, tako, trebali usmjeriti na ono što je istinski lijepo, pravedno i nepatvoreno. Na ono što ‘ide dalje’ i više od ove opipljive stvarnosti.
U tom slučaju, priču o Bogu, svakako ne bismo trebali olako odbaciti ili je, zbog osobne traume, zatvoriti u neko svoje atomsko sklonište. (Iako znam da to nije jednostavno.)
Da, mislim da ćemo trebati sve više podizati pogled prema Ljepoti koja dolazi odozgor koja jedina ima snagu promijeniti našu osobnu sudbinu. Koja jedina ima moć okrenuti je prema nadi koja ne razočarava. I koja nosi, čak i u najgorim trenucima.
Pomirenje s tom Ljepotom, još za ovog trajanja, zna pružiti i neke neočekivane izlaze i rješenja na koja je čovjek cijeli život čekao.
Jer, najljepša čudesa u nama znaju se dogoditi i kad su oko nas – najmračnija vremena.
“Ne razmišljam toliko o toj usamljenosti, koliko razmišljam o ljepoti koja je preostala.” (Anna Frank)
