stihovi i slika: Nada Vučičić
O dušo draga daj se umiri
Osluškuj maestral i kad vjetar lomi
Sjenke kao hod iskonski vidi
I živi…
Živi
strah da te ne slomi
Riječi su lišće puno šumora
Lete ali ne sve
kao ptice
Srce je aparat pun zapisa
Kroz oči i osmijeh se vide
I budi sretna sa malo k’o da je puno
Vaga je tek izum uma čovjekova
Ne važi more al’ ni kapi kiše
Za sreću treba tek drhtaj spokoja
Vjeruj …
U to vjeruju nebeske ptice.
