piše: Stjepan Poljaković
Nastavljam potragu za simbolikom u svom životu, životima drugih oko sebe.
Simbolika prva. 02.04. 2023. Lani na operaciji koja je imala dozu rizika a ove godine 02.04. 2024 krećemo u novo poglavlje života, nova pokrajina, novi oblik rada, nova doza kušnji i izazova.
Simbolika druga, pokrajina u Austriji koja je u svoje okrilje primila protjerane Hrvate prije 400 –tinjak godina odlučila je hrvatskim skrbnicama i skrbnicima ponuditi da dobiju austrijsku licencu za obavljanje posla kojim su se bavili i kojim se i dalje baviti žele.
Svima nama koji smo godinama radili u 24-satnoj skrbi na području Austrije jasno je da je naš rad u „sivoj zoni“. Nitko se nije potrudio postaviti jasna pravila i standarde rada. Pokrajina Burgenland je pokrenula pilot projekt osposobljavanja, usavršavanja 24-satnih skrbnika poslije kojih u ruke dobivaju prvu službenu potvrdu da znaju i smiju pružati usluge koje su do tada pružali.
Ne sumnjam da će se naći oponenti i zlobnici koji će komentirati kako taj papir nema neku veliku vrijednost i kako će se malo toga promijeniti.
Moj često citirani stih iz Svetog Pisma: „Tko je prezreo dan skromnih početaka…?“
Da su vizionari u prošlosti odveć marili što će im šupljoglavi oponenti, zlobnici i lijenčine govoriti pitanje je na što bi sličio svijet u kojem danas živimo.
Od kad su u Europsku uniju ušle zemlje istočnog bloka, u Austriji se razvijalo tržište skrbnica i skrbnika.
Ovo što ovih dana i mjeseci Pokrajina Burgenland provodi je prvi ozbiljniji, studiozniji projekt na nivou jedne pokrajine kojim se na tržištu njege, skrbništva pokušava napraviti red. Koliko znamo i druge pokrajine prate razvoj projekta i nije rečeno da neće ponuditi sličnu priliku skrbnicima sa svoga područja.
Godinama slušamo kuknjavu o obespravljenosti, ne priznavanju našeg rada i slično. Ovo je prvi pokušaj da nam se omogući da dignute glave možemo reći tko smo i što smo. U ruci držimo prvi, kakav takav dokaz kojega Austrijanci izdaju i na kojem piše da smo usvojili od njih ponuđeno znanje. Mudri i dobronamjerni ljudi će to prepoznati i znati cijeniti uložen trud, s onima drugima ionako nije pametno ulaziti u diskusiju, čak ni društvo.
Prije završnog ispita valjalo je proći kaljenje, pripreme, donijeti odluke. U tri tjedna, tri grupe imale su po 15 dana teorijske nastave.
Od siječnja do ožujka u Vukovaru, Somboru i Slavonskom Brodu, 50-ak žena i jedan muškarac slušali su predavačice s velikim iskustvom i popisom znanstvenih titula, (u šali sam rekao da ih imaju više no Crnogorac ordena na reveru).
Susret sa jasno predviđenim i definiranim pravilima (ma kako primjena izgledala teško provediva), izazvao je šok i košmar u glavama. Osim toga definicije i gradivo koje smo imali dolazili su nam na jeziku kakvim smo se rijetko ili nikada u praksi sretali ili se njime služili.
Zadnji tjedan pred veliki ispit je svaka grupa provela na praksi po domovima za stare i nemoćne u Burgenlandu i Donjoj Austriji. Za mnoge je to bio prvi susret sa domovima uopće i sa samim principom rada u njima.
Simbolika treća. Vjerujem da je Svevišnji graditelj i upravitelj naših životnih putova. Voljom njegovom odrediše nama iz grupe Slavonski Brod veliki Petak kao dan testiranja i odluke.
Osobno sam se uvjerio da, parafrazirati ću Apostola Pavla: „Vjera biva od propovijedanja“. Od prvoga dana sam želio vjerovati da ćemo svi proći taj ispit i u to sam pred sam ispit uvjeravao svoje kolegice.
Odluku što i dali prihvatiti su nam oni sami olakšali. Naime; kroz cijeli period obrazovanja, kako teorijskog tako i praktičnog, pratili su naš rad i zalaganje, marljivo bilježili u svoje mape i pred izlazak na završni ispit su već odredili tko je mogući kandidat za slijedeći stupanj školovanja.
Oni koji nisu prošli imaju priliku pristupiti besplatnim tečajevima jezika kojeg organizira Austrijski imigracijski ured i onda krenuti u daljnje školovanje.
Želim vjerovati da je ovim pilot projektom svanuo dan nade, upaljeno je svijetlo u tunelu ili lavirintu beznađa i moja je molitva da ga makar mi sami ne gasimo svojom malodušnošću, zavišću ili ljubomorom. Molimo Boga da ovaj projekt zaživi jer nam je to prilika da dignemo glavu i budemo ponosni što smo ono što jesmo, skrbnici, njegovatelji, sluge nemoćnih, zaboravljenih i napuštenih.