SVE IMA SVOJE VRIJEME

piše: Stjepan Poljaković
„…Taština nad taštinama, sve je taština …“
„Ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost“
 (Propovjednik 1.1)

Isti stih u dva prijevoda, svima dobro poznat, govori o tome kako se događaji vrte u krug i gotovo ništa novog pod suncem, samo su nijanse malo drugačije; mi puno više znamo i samim se time čudimo više nego do sada.

Tema ovog mog razmišljanja je reakcija ljudi na neke događaje.

Prvo po čemu ću osobno pamtiti ovaj protekli mjesec je zrakoplovna nesreća u Alpama. Kao dijete sam putovao avionom na relaciji Njemačka-Hrvatska, sjećam se i onih papira s naputcima što napraviti u slučaju nesreće u zrakoplovu. Ustvari, malo toga se može, netko je jednom zgodno rekao da su zrakoplovi najveće bogomolje.

Naš Mirko Filipović Cro Cop je hrabro ušao u ring čovjeku koji ga je prije 8 godina skoro ubio ali u limenu pticu -ne! Umjesto sat i pol leta po europskim nebeskim prostranstvima, odlučio se na putešestvije kombijem. Kažu da je unatoć svemu, zrakoplov najsigurnije prometalo ali šansa da se nesreća preživi je jako mala.

Mediji i neki službenici u Hrvata dali su se opet navuči na mamac vojvode Voje Šešelja. Još jesenas je svoje ponašanje i izjave objasnio namjerom da  probije medijsku blokadu. Paljenje Hrvatske zastave je za osudu ali uzmete li u obzir o kome je riječ, ako su vam poznati njegovi stavovi i ako znate da je pitanje vremena kada će opet završiti iza rešetaka, onda tu nema mjesta čuđenju. Najveća kazna za takve inteligentne luđake je da ih se ignorira i izvrgne nemilosrdnom ismijavanju, u stilu naše ministrice vanjskih poslova.

Neki nam je dan iz UEFA-e stigla nimalo dobra vijest. Godinama kao nojevi nabijamo glavu u pijesak, premala smo država da se u njoj ne zna tko, što i kako.  Ali, po onoj…“…Nebi se štel mješat.…“ ili reklami za wc osvježivač: „Smrdi, smrdi, užasno smrdi“ , nitko da dirne u tu močvaru.

Jedan nadobudni i meni jako  antipatičan ministar se to verbalno usudio pa mu je Capo di tuti Capi ili Don nogometa u Hrvatskoj u eter psovao sve po spisku i prebrojavao krvna zrnca i nikome ništa.

Može nam se nešto sviđati ili ne slagali se mi sa time ili ne UEFA je odredila pravila igre i ponašanja, mi na to pristali i potpisali. Upozoreni smo unaprijed i sve da je i istina da su Talijani iza nečega u ovoj priči, mi smo im dali povod i municiju. I opet, nitko se stvarno ne bavi problemom nego spominje krvna zrnca onog tko je to prijavio, umjesto da se bavimo uzrokom mi kukamo nad posljedicama.

Kladionicama predlažem da po uzoru na Englesku prošire ponudu, tamo se možeš kladiti na datum prvog snijega u godini, karikiram naravno. Kod nas bih se recimo probao kladiti kako će u kojem sporu odlučiti Ustavni sud, ili, iz koje će stranke biti uhapšen sljedeći političar.

Nisam anlitičar po profesiji ali evo, živo me zanima postoji li država u svijetu u kojoj  su dvije najnepopularnije osobe i predsjednik Vlade i vođa oporbe. jedan do drugoga.

Gradonačelnik najvećeg grada se seljaka iz zatvora u zatvor i ne želi doći na posao dok ne dobije spisak suradnika s kojima smije komunicirati dok obnaša dužnost gradonačelnika, što je u svijetu sablazan (barem onom uljuđenom), kod nas tradicija: miti, kupuj, kradi, laži, dok te ne …

Prošao je i Uskrs, najvažniji od blagdana u Kršćanskom svijetu. Poslije vremena odricanja na red su došle hedonističke bakanalije, zdravice i kavice sa milim ljudima.

Između svega toga našlo se vremena za odlazak na neko od bogoslužja tih dana, odaslane su prigodne čestitke i poslanice. U vremenu pred nama vidjet ćemo jesu li pale na plodno tlo. Kažu da je vrijeme najbolji pokazatelj.

Opet ću citirati Solomuna: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.“

Kod nas je napokon vrijeme za Proljeće.