Miljenka Koštro
Proljetno jutro razmotava se u zamku stiha
Otkopčava preko noći zakopčanu dugmad na pidžami
Iz klijališta klijaju mladi izdanci i nose slike u boji
Na jelovniku obilje. Riječ osnovni sastojak svakog jela
Misli su mi okačene o zavičajni kamen, suhozide
i ostale kamene strukture ostale još od pradjedova
Lako je iznevjeriti i pradjedove i Boga i kamen, ali…
Učili su me: Voli svoje, poštuj tuđ
Iz bijelog oblaka na zemlju kapaju kaplje znoja
a iz moga oka kane suza
zbog svega onoga što sam mogla a nisam učinila
Nikad ne znaš kad je komu pod kamen ili na kamen
Dok mi se cvijeće nudi mirisat ću ga
Zeleno lišće kao i cvijeće već sluti smjenu generacija
Srasla sa zavičajnim kamenom riječ mi postaje stamena