piše: Slavica Jurčić
Ovu priču bih posvetila mojem susjedu Mati Gavranu.
U Brodskom Stupniku živim već dvadeset osam godina. Tu sam savila gnijezdo. Tu je moj Ivo odrastao, moja djeca se ovdje osjećaju kao svoj na svome.
Sve ove godine moj okoliš se mijenjao ljudi su se promijenili, priroda nas je učila da se moramo njoj prilagoditi.
Prije više od deset godina u naše brdo je došao Mato. Prvo je očistio šikaru, posadio orahe i trešnje, uredio vikendicu,ispred nje stavio panjeve gdje svi mi kada šetamo brdom sjednemo i odmaramo noge, ali i dušu.
Moj susjed Mato i njegova supruga Vesna dobri su i vredni ljudi, spremni pomoći svakome.
Sve ove godine Mato je učio o sadnji voća, sada ima više tisuća trešanja, dunja, šljiva, kajsija,oraha, koje on njeguje i održava s velikom pažnjom.
Naše brdo je postalo slatko brdo zahvaljujući našem Mati.
Put iza moje kuće vodi prema kapelici svete Klare. Penjući se na brdo, umorni putnici namjernici smiju se najesti trešanja. U šali sam Mati rekla: “Trešnje se ne kupuju, trešnje se kradu”.
Ipak, taj veliki trud ovog vrijednog čovjeka treba nagraditi, bar lijepom riječju.
Sve ove godine on je uložio veliki trud da bi se voće održalo. Svaka voćka je okopana, tretirana zaštitom protiv bolesti, zalijevana u vrijeme suše.
Iza prvoga maja dolaze nam prve trešnje koje su bogate kalijem i vitaminom B6.
Još su stari Rimljani cijenili trešnju jer je vraćala energiju.
Trešnja je voće koje ide u sve, na primjer kolače, kompote, rakiju, džemove.
Svih ovih godina gledam kako se odlazi iz našega brda. Ipak, Mato je došao na brdo, podigao je prekrasne nasade. Od obične šikare i zaraslog brda napravio je najslađe brdo.Hvala mu!
Teško je bilo sve to raditi ali on se nije predao. On je uzor svima nama kako se treba i boriti i opstati.
Čovjek, snuje Bog određuje. Tako je i nas nagradio s vrijednim susjedom koji nas uvijek pita treba li nam pomoć.
Hvala ti Mato što si stvorio mali slatki raj u Brodskom Stupniku. Želim ti uspješnu sezonu trešanja.
U ovo doba kada se klima mijenja iz godine u godinu, proizvodnja hrane postaje sve teža, izazovnija. Ostaju najhrabriji. Jedan od njih je i naš Mato.