Nova knjiga – Hajszan, P. Robert: Gradišćanskohrvatske panonske teme
piše: Vesna Kukavica
Knjiga izabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema Roberta Hajszana, koja opseže 120 stranica, ima dvostruku vrijednost.
S jedne strane dokumentira sustavan rad jednog zanimljivog povjesničara i filologa, dok s druge strane pokazuje snagu gradišćanskohrvatske zajednice koja u Austriji gotovo pola tisućljeća uspijeva njegovati i razvijati svoj jezik i kulturu unutar većinske germanofone zajednice.
Izabrani radovi Roberta P. Hajszana objavljeni su u netom tiskanoj knjizi pod naslovom Gradišćanskohrvatske panonske teme, kojoj građa obuhvaća devet studija, feljtona i refleksija što ih je autor objavljivao u recentnoj srednjoeuropskoj periodici u više zemalja od godine 1979. do naših dana. Uvršteni radovi su: Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad, Novigradski glagoljski fragment brevijara, Kršćanske Hrvatske novine, Josip Haydn – gradišćanskohrvtski komponist?, „Gradišćanskohrvatske narodne priče“ slavljenika Antona Leopolda, Književni časopisi Hrvata u Austriji, Ivan Manlius i „Nove novine iz Ugarske“, Razvitak panonske regije – s posebnim osvrtom na gradišćanskohrvatski element i O jezičnim obilježjima u pripovijetkama sakupljenim u Gradišću od Balinta Vujkova.
Izdavač knjige je Hrvatska matica iseljenika, a urednica knjige je Vesna Kukavica.
Povjesničar, publicist i filolog Robert Hajszan (Pinkovac, Austrija, 16. VII. 1948.) dokazao se tijekom trideset i pet godina kao pouzdan poznavatelj gradišćanskohrvtske povijesti, jezika i cjelokupne kulture te kao pisac i sveučilišni predavač.
Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a gimnaziju završava u Grazu 1968. Godine 1971. diplomirao je povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Željeznu. Usavršava se na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao godine 1979. disertacijom o znamenitom preporoditelju gradišćanskih Hrvata Ignacu Horvatu (Mali Borištof, 1. II. 1895 – Gornja Pulja, 22. IV. 1973), koji se svestrano zauzimao za očuvanje nacionalnog identiteta gradišćanskih Hrvata.
Profesionalnu karijeru započeo je entuzijastično sedamdesetih prošloga stoljeća kao publicist, prosvjetni i kulturni djelatnik, usredotočivši se na gradišćansko-hrvatsku problematiku unutar austrijskog kulturnog i društvenog prostora. Usmjerio se osamdesetih prema zavičajnim historiografskim istraživanjima u Gradišću i susjednim regijama gdje višestoljetno žive gradišćanski Hrvati u Panoniji, zaposlivši se pri tom od 1994. kao sveučilišni predavač povijesti i hrvatskoga jezika na Pedagoškoj akademiji u Željeznu.
Vođen iznimnom stvaralačkom energijom, godine 1993. utemeljuje Panonski institut kao znanstveno i stručno regionalno središte koje nastoji potaći multidisciplinarna istraživanja panonskog višejezičnog prostora kao mjesta kvalitetnog i održivog suživota srednjoeuropskih naroda i manjina koje višestoljetno obitavaju na tim prostorima Austrije, Mađarske, Slovenije Češke i Slovačke. Izravan rezultat tog organizacijskog i znanstvenog pothvata je pokretanje i sustavno uređivanje višejezičnog Panonskog ljetopisa / Pannonisches Jahrbuch kao i Panonskog lista od godine 1994. Valja istaći kako je samo ta višejezična serijska publikacija Panonski ljetopis, za svega dva desetljeća pod budnim uredničkim okom Roberta Hajszna Panonskog dosegnula gotovo deset tisuću stranica na kojima su desetci renomiranih autora pisali o suvremenim temama iz kulturnoga i društvenoga života hrvatskoga naroda na panonskom tlu.
Nadalje, nije nepoznato da je Robert Hajszan objavio više knjiga iz područja povijesti kao autor, koautor i urednik. Priređivač je brojnih školskih priručnika i udžbenika.
Uz pedagoški i znanstveni rad desetljećima je, paralelno, sudjelovao na nizu stručnih skupova povjesničara i jezikoslovaca kako u Austriji tako i u Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj i Hrvatskoj – ostajući vjeran kulturološkim aspektima gradišćanske opće i kulturne povijesti te materinskog jezika gradišćanskih Hrvata u „nimškom oceanu“.
Istražuje pretežito hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu austrijskom kontekstu, iako je njegova strast zavičajna povijest gradišćanskih Hrvata još od doseljenja u Austriju prije pola tisućljeća za vrijeme Osmanlijskih prodora u srce Europe početkom 16. stoljeća. Tu činjenicu najljepše ilustrira u ovoj knjizi odabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema studija pod naslovom Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad, u čijoj seoskoj trojezičnoj kronici iz 1538. poliglot Robert Hajszan Panonski pronalazi dosad nepoznate zanimljivosti koje će ga motivirati na ustrajno pisanje i sustavnu reinterpretaciju statusa kroz povijest gradišćanskih Hrvata u Austriji, uključivši i izazove suvremenoga doba pred kojima se oni nalaze. Jedan od najizazovnijih je svakako – opiranje asimilaciji!
Proučivši malo poznate dostupne izvore o gradišćanskim Hrvatima od Turskoga doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, Hajszan ispisuje opsežno historiografsko štivo s filološkom analizom čija se stilska značajka očituje u sretanom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u autentičnoj arhivskoj i jezičnoj građi pronađe motive zakašnjele modernizacije gradišćanskih Hrvata – koja se počinje odvijati zahvaljujući stasanju školovanijih naraštaja Gradišćanaca tek od doba narodnog preporoditelja gradišćanskih Hrvata u Austriji Ignaca Horvata, naovamo.
Kako su mu historiografski i filološki radovi razasuti u recentnoj periodici i zbornicima sa stručnih skupova u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj – mi smo u Hrvatskoj matici iseljenika pomno iščitavajući periodiku zaključili kako je iznimno korisno objaviti izbor tih zapisa, feljtona, referata, refleksija kao i ostalih tekstova dr. sc. Roberta Hajszna Panonskog i to u prigodi njegove trideset i pete godišnjice uspješnoga stvaralaštva. Uz iskrene čestitke autoru, nadamo se kako će i ubuduće čitateljstvu priređivati interesantne napise iz života Hrvata u Gradišću i susjednim područjima.
Knjiga izabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema Roberta Hajszana, koja opseže 120 stranica, ima dvostruku vrijednost. S jeden strane dokumentira sustavan rad jednog zanimljivog povjesničara i filologa, dok s druge strane pokazuje snagu gradišćanskohrvatske zajednice koja u Austriji gotovo pola tisućljeća uspijeva njegovati i razvijati svoj jezik i kulturu unutar većinske germanofone zajednice.