Jelena Stanojčić
Tebi, koja si druga polovica planeta
Tebi, bijeloj, crnoj, žutoj, kosookoj…
Tebi, sa sjevera i juga, istoka i zapada
Tebi, kojoj su prijetile sve oluje svijeta.
.
Tebi, kroz vijekove ponižavanoj,
Tebi, ko vještici na lomači spaljivanoj,
Tebi, čije su želje u glib bacane,
Tebi, mučenoj, tlačenoj, gaženoj, obespravljenoj.
Tebi, na prostorima gdje tone vedrina,
I gdje rastu nepravde, teške i grube
Tebi kojoj zamračuju nebo čisto
I stavljaju mrenu u tvoje oko bistro.
I tebi ženo sa brdovitog Balkana
Tebi koja si sve ratove kroz jauke ispratila
Odbolovala muževe, sinove, očeve, djecu…
Hodala, radila i u duši patila.
I tebi ženo koju jede novo vrijeme
Novi svjetski poredak i nove-stare dileme
Biti i žena i majka i kućanica i ljubavnica,
Biti samosvjesna, moderna i biti menadžerica.
Tebi, s ljubavlju da se cijeniš i znaš:
Da samo ti možeš rascvjetati život
I koračati hrabro kroz sva vremena
Padati i ustajati i ići kroz oluje
I biti dostojanstvena, biti Žena.