Od Slavonije do Monte Lussarija autobusom
tekst i foto: Antun Lukšić
Svako putovanje započinje s činom odluke, a moje je krenulo jedne obične slavonske subote kad sam, umoran od svakodnevne rutine, odlučio sjesti u autobus i krenuti put Monte Lussarija, malog talijanskog mjesta poznatog po svojim povijesnim znamenitostima i čudesnom krajoliku.
Tako je počela avantura iz Slavonije do srca Julijskih Alpa.
Pripreme i polazak
Pripreme su bile jednostavne – jedan ruksak, par promišljenih sendviča (da se čovjek ne nađe gladan u nekoj talijanskoj nedođiji) i doza uzbuđenja koja me tjerala da stalno gledam na sat. Autobus je stigao na vrijeme, naravno, kada ga je putnička agencija naručila, što je već bio dobar znak. Vozač, simpatični gospodin s brkovima, nisu za porediti s mojima, dočekao nas je sa smiješkom. „Idemo prema Italiji!“ uzviknuo je, a ja sam osjetio onaj poznati trnac uzbuđenja.
Autobus je bio šarolik – od penzionera s termoforima i dekom, preko mladih obitelji koji su se borili sa činjenicom da su se morali rano ustati, do grupice tinejdžera koji su se očigledno zaputili na neki izlet. U tom smo autobusu svi bili putnici, sudbinski povezani istim smjerom, barem za narednih nekoliko sati, gotovo deset sati vožnje.
Putovanje – svijet u malom
Putovanje autobusom uvijek nosi posebnu vrstu dinamike. Na prvoj postaji, u nekoj maloj birtiji odmorišta na autoputu, svi smo se razletjeli tražeći kavu i toalet. Tu su se već počele stvarati prve anegdote – jedna baka je zalutala u muški WC, njoj je bilo svejedno, bitno da ne osjeća više pritisak. Smijeh, zbrka, gužva za kavu ali i osjećaj zajedništva – kao da smo već postali mala obitelj.
Kako smo se približavali slovenskoj granici, krajolik se počeo mijenjati. Slavonska ravnica ustupila je mjesto brdima, a zelene livade i polja kukuruza zamijenili su borovi i planine. Tu sam prvi put osjetio da sam zaista na putu, izvan svakodnevnog života, prema nečemu novom i uzbudljivom.
Dolazak u Monte Lussari
Stigli smo u Monte Lussari rano ujutro, nakon noći isprekidane drijemežima i povremenim zaustavljanjima autobusa. Sunce se tek dizalo, a zrak je bio svjež i prohladan. Mjesto se smjestilo na vrhu brda, okruženo gustim šumama i čudesnim alpskim vrhovima. Kao da smo stigli u neki drugi svijet, daleko od svega poznatog.
Putovanje započinje u dolini, u gradu Tarvisio, odakle žičara vodi prema vrhovima. Dok se kabina polako uspinje, pogled se otvara prema nebeskoj panorami – moćni vrhovi Alpa, gusti šumski tepih i planinske livade prošarane divljim cvijećem. Svjež zrak, čist i mirisan, ispunjava pluća i nosi obećanje avanture. Do vrha možete i drugim putem, kroz planine, nekih tridesetak kilometara prtenim putem, ali samo pješice, naime, vožnja osobnim automobilom dozvoljena sam stanovnicima sela ili dostavnim vozilima.
Monte Lussari je mjesto s bogatom poviješću. Prema legendi, pastir je u 14. stoljeću pronašao ovce koje su se izgubile, kako stoje pred malim kipom Djevice Marije. Tu je potom sagrađena crkva koja je kroz stoljeća postala hodočasničko odredište. Hodajući kamenitim ulicama, osjećao sam povijest pod nogama. Male kuće, sve uređene i uredne, svjedočile su o ljubavi i brizi njihovih stanovnika.
Ljudi i znamenitosti
Ljudi u Monte Lussariju bili su iznimno ljubazni i gostoljubivi. Izvan crkve, gradić nudi pregršt šarmantnih trgovina i gostionica. Svaka trgovina je mala riznica lokalnih proizvoda – med, sirevi, rukotvorine – sve izrađeno s ljubavlju i pažnjom. U jednoj od gostionica kušam domaće specijalitete. Topli gulaš i friško pečeni kruh vraćaju energiju nakon planinarenja. Lokalni ljudi, srdačni i gostoljubivi, pričaju mi o životu u ovom malom alpskom raju, o zimama prepunim snijega i ljetima kada cvijeće preplavi livade.
Iza svetišta, staza vodi prema vidikovcu s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na dolinu. Osjećaj je neopisiv; stojim na rubu svijeta, okružen veličanstvom prirode, i osjećam se sitno, ali istovremeno dio nečeg beskonačnog. Ptice kruže iznad glave, njihova pjesma miješa se s vjetrom koji donosi mirise borova i divljih trava.
Crkva na vrhu brda bila je središnja točka mjesta. Njena unutrašnjost, ukrašena freskama i zlatnim oltarom, ostavljala je bez daha. Dok sam stajao tamo, okružen mirisom tamjana i svijeća, osjetio sam mir koji se rijetko može naći u užurbanom svijetu.
Prošetao sam i stazama oko mjesta, diveći se prirodnim ljepotama. Alpe su se protezale u daljinu, a zrak je bio tako čist da sam mogao osjetiti svaki udah. Biljke i životinje koje su me okruživale činile su se kao dio nekog bajkovitog svijeta.
Završne misli
Putovanje autobusom, iako ispunjeno sitnim nevoljama i smiješnim trenucima, bilo je samo uvod u nešto veće. To je mjesto gdje povijest, vjera i priroda stvaraju harmoniju koja se može osjetiti na svakom koraku.
Kada sam se vratio u autobus, spreman za povratak kući, osjetio sam zahvalnost. Ovo putovanje bilo je više od samog posjeta nekom mjestu. Bilo je to putovanje u srce prirode i prošlosti, ali i u srce vlastite duše. Monte Lussari ostaje kao dragocjeni dragulj u mom sjećanju, mjesto koje ću uvijek nositi sa sobom, gdje god putovao.
Monte Lussari nije samo mjesto na karti; to je iskustvo, susret s ljepotom koja nadmašuje riječi. Dok napuštam ovaj gradić, nosim sa sobom osjećaj mira i povezanosti s prirodom. U srcu, planina ostaje trajno zabilježen kao oaza sklada i ljepote. Ako postoji mjesto koje treba doživjeti, koje vas može napuniti inspiracijom i obnoviti dušu, to je ovaj skriveni dragulj u Julijskim Alpama.
Za sve one koji tragaju za mirom, ljepotom i duhovnom obnovom, Monte Lussari je odredište koje će ispuniti sve vaše želje. Posjetite ga i otkrijte njegovu čaroliju – obećavam, bit ćete bogatiji za jedno neprocjenjivo iskustvo.
.
