Predstavljanje zajedničke poštanske marke Njemačka – Hrvatska u Muzeju komunikacije u Berlinu
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Aleksandra Brnetić, Yves Sucksdorff, General Post Office of the United Kingdom of Great Britain and Ireland, Mario Marinić
Poštanska marka je više od komadićka nazubljenog papira na kojem je otisnuto koliko pošti trebamo platiti za pismo, razglednicu ili paket. Sve dok se na svijetu nije pojavila prva prava poštanska marka, a bilo je to ne tako davno – 1. svibnja 1840. u Engleskoj, dotle je poštar poštansku uslugu naplaćivao od primatelja. Tim potezom je Rowland Hill, kojem je pet godina prije toga britanska vlada povjerila reformu poštanskog sustava, uveo još tri novìne – papirček je trebalo zalijepiti, uvedeno je plaćanje unaprijed i naknadno korištenje i, što baš nije nimalo nebitno, poštarina je bitno pojeftinila.
Hillova marka, zvana One Penny Black s likom engleske kraljice Viktorije, pokrenula je lavinu poštanskih maraka – 1841. u SAD-u, 1843. u Brazilu, 1850. u Pruskoj i godinu dana kasnije, 1851. u Austriji. Tako su poštanske marke dospjele i u Hrvatsku u kojoj su se nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. rabile i ugarske (mađarske) marke.
Prva hrvatska poštanska marka puštena je u optjecaj 29. studenog 1918. godine. Na njoj je prikazan rob koji skida okove, što je bila neuvijena aluzija na izlazak Hrvatske iz sastava Austro-Ugarske. Na gornjem rubu marke nalazio se natpis Hrvatska, a s obje strane kratice SHS. Ta složena kratica bilo je kolokvijalno ime za novonastalu državu u koju se Hrvatska uključila – Državu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Zbog brzog širenja poštanske marke sve su se više pojavljivali i njeni ljubitelji – filatelisti. Pojam filatelist brzo je skovan, već 1864. Francuski sakupljač Georges Herpin stvorio je riječ Philatélie iz dvije starogrčke riječi – filos i atelia i tako one ljude koji „sustavno skupljaju i stvaraju zbirke poštanskih maraka i srodnih tiskanih izdanja“ prozvao „prijateljima onoga što je oslobođeno poreza”. Riječ filatelija ustalila se u gotovo svim jezicima, a na šarenim papirićima počeli su se pojavljivati portreti državnika, znanstvenika, istraživača, prikazi važnih povijesnih događaja, krajolici, gradovi, biljke, životinje ili reprodukcije djela poznatih slikara.
Te markice su danas puno više od poštanskih markica. „One su ogledala vremena, a za Njemačku su one „najmanji „kulturni veleposlanici“, kako dobro kaže Savezno ministarstvo financija. To posebno vrijedi kada se s jednim poštanskim izdanjem, odnosno dva, posebno želi istaknuti povezanost dviju država, kao što je to danas slučaj s našom prezentacijom poštanske marke „Deutschland – Kroatien“, tako je ravnateljica Muzeja komunikacije Anja Schaluschke u Berlinu, u utorak, 15. listopada, pozdravila nazočne na predstavljanju zajedničke poštanske marke „Deutschland – Kroatien“.
Nakon Anje Saluschke u ime organizatora – Saveznog ministarstva financija, državni tajnik Heiko Thoms predstavio njemačku i hrvatsku verziju, a prigodnu pozdravnu riječ prisutnima je uputio i veleposlanik Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj Gordan Bakota.
Predstavljanju je prisustvovalo oko četrdesetak uzvanika i gostiju. Bile su tu i dvije gošće iz Hrvatske, iz Zagreba – direktorica Službe za planiranje, analizu, istraživanje tržišta i filateliju Hrvatske pošte Božena Prskalo i Marijana Miličević, predsjednica Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke. Iz Berlina pak apostolski nuncij u Njemačkoj, nadbiskup Nikola Eterović, Dieter Sauter, voditelj Odjela sigurnosnog tiska vrijednosnica Savezne tiskare, Carsten Schneider iz referade za Hrvatsku njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, član FDP-a u Bundestagu Reinhard Houben, iz Ahornstrasse: Marica Jukić, opunomoćeni ministar, Mladen Nimac, prvi tajnik, i drugi tajnik Marina Perković. Svečanosti je prisustvovao i fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije.
Žarište svog pozdravnog govora Anja Schaluschke usmjerila je na najstariju zbirku Muzeja komunikacije – na filateliju. Muzej komunikacije je u biti najstariji poštanski muzej na svijetu, nalazi se u središtu Berlina, i smješten je u velebnoj zgradi nekadašnjeg Carskog poštanskog muzeja, sagrađenog 1897. Zgrada je gotovo nestala pod bombama pod kraj Drugog svjetskog rata, ali je devedesetih godina prošloga stoljeća restaurirana i temeljito obnovljena uz poštivanje propisa zaštite spomenika kulture. Na tri tisuće četvornih metara Muzej čuva 2.000 predmeta što pričaju priče o različitim oblicima ljudske komunikacije – od ploče sa sumerskim upravnim spisom pisanim klinastim pismom do pametnih telefona. O ideji vodilji muzejskih zbirki Anja Schaluschke:
„U stalnom postavu filateliju ne predstavljamo ni kronološki niti cjelovito. Ono što nam je važnije je prenijeti vama – našoj publici priče koje se mogu ispričati kroz filatelističke predmete. I to funkcionira. Naši su štandovi s poštanskim markama na prvom katu vrlo popularni. Naše najveće blago nalazi se u riznici u podrumu. Gotovo polovica posebnih izložaka, koje tamo predstavljamo, pripada filateliji, uključujući i Mauricijusov tablo.“
Danas u Njemačkoj poštanske marke izdaje Savezno ministarstvo financija, a za prodaju je zadužena Njemačka pošta, koja je nakon privatizacije početkom 1995. postala akcionarsko društvo. Jednom godišnje ministarstvo financija izda tzv. zajedničku marku s kojom se želi proslaviti prijateljske odnose s nekom državom.
Predstavljajući zajedničku njemačko-hrvatsku marku Heiko Thoms, u Ministarstvu financija sa zaduženjem za politiku prema Europi, međunarodnu financijsku politiku i politiku financijskog tržišta, istaknuo je da je zbog zamršenih i različitih faza odlučivanja put do jedne zajedničke marke dugotrajan i mukotrpan i da u pravilu traje dobre dvije godine. Tako je to bilo i s njemačko-hrvatskom markom. Ideja je iz Hrvatske došla 2021.
No, o motivu su se Nijemci brzo dogovorili s Hrvatima. Odluka je pala na rijeku Dunav čijih 2.857 kilometara povezuje Srednju Europu s Jugoistočnom i protječe kroz deset država ili im tvori državnu granicu – Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju, Ukrajinu. Dunav izvire nedaleko grada Donaueschingena, u Schwarzwaldu, a nastaje spajanjem rječica Brege i Brigacha. Teče prema istoku Europe i protječe kroz Beč, Bratislavu, Budimpeštu, teče uz Vukovar, kroz Beograd te na obali Crnog mora, u Rumunjskoj i Ukrajini, čini deltu koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a.
Heiko Thoms:
“Kao jedna od najstarijih i najvažnijih europskih trgovačkih ruta, Dunav je žila kucavica. Za zemlje, kroz koje protječe, Dunav je bio je i ostao je odraz svog vremena. Plovidbu su više puta blokirale političke napetosti. Nakon pada Željezne zavjese prije više od 30 godina Dunav je ponovno zadobio na gospodarskoj važnosti. … Zahvaljujući atraktivnim metropolama kroz koje prolazi ili krajolicima koji nam oduzimaju dah Dunav je i motor turizma. … Podunavlje je dom stotinama vrsta ptica, riba, sisavaca, gmazova i vodozemaca.”
Dunav je i svekolika inspiracija. Prisjetimo se samo zamamnog Straussovog valcera na Lijepom plavom Dunavu. Ili njemačke poslastice Dunavski valovi od mekanog mramornog biskvita obogaćenog višnjama i čokoladnom glazurom koja je stigla i do Hrvatskog Podunavlja pa su generacije odrastale na tom kolaču. A da ne spominjem drugi stih treće strofe Lijepe naše: Nit’ ti Dunav silu gubi!
I gosti u Muzeju komunikacije dobili su priliku uživati u „Dunavskim valovima“. Posluženi su im nakon što je s pozdravnim govorom hrvatskog veleposlanika Gordana Bakote završio službeni dio prezentacije zajedničke poštanske marke. Kad smo prste zasladili biskvitom i čokoladnom kremom, krenuli smo u podrum do Plavog Mauricijusa, a pratio nas je početak Bakotinog izlaganja s kojim je on istaknuo značenje hrvatsko-njemačkih odnosa:
„Republika Hrvatska i Savezna Republika Njemačka njeguju vrlo bliske bilateralne odnose u politici, kulturi i gospodarstvu. Njemačku smatramo najvažnijim partnerom ne samo u okviru Europske unije i Atlantskog saveza nego i u mnogim međunarodnim organizacijama. Ja neobično važnim smatram daljnje njegovanje tih veza i njihovo produbljivanje. Danas proslavljamo zajedničko izdavanje poštanske marke s motivom Dunava. To je snažan simbol partnerstva između Njemačke i Hrvatske.“
Hrvatska pošta, kao uostalom i Njemačka pošta, u optjecaj je prigodnu marku stavila pet dana ranije, 10. listopada. Motiv na prigodnoj marki je tok rijeke Dunava. Autori izdanja su komunikacijska dizajnerica iz Njemačke Belén Ríos Falcón i zagrebački dizajner Dean Roksandić, autor mnogih hrvatskih poštanskih maraka. Marka je izdana u arku od 10 maraka, u tzv. arčiću. Nominalna joj je vrijednost 1 euro i 70 centi. Otisnuta je tehnikom višebojnog ofseta u 65.000 primjeraka. Izdanje je popratila i prigodna omotnica prvog dana (FDC – First Day Cover).
Evo što je za Hrvatski glas Berlin o značenju tog događaja za Hrvatsku poštu rekla Božena Prskalo, direktorica Službe za planiranje, analizu i istraživanje tržišta i filateliju u Hrvatskoj pošti:
„Ova suradnja između nas i Njemačke pošte puno znači Hrvatskoj pošti. Ali i filatelistima. Jer filatelisti nisu samo u Hrvatskoj, oni su i u Njemačkoj, i šire. Njemačko tržište, njemačko područje je ogromno i njemački filatelisti su osviješteni i aktivno kupuju te marke što je nama iznimno drago. Drago nam je da je Hrvatska, a ona je u filatelističkom smislu u svjetskim okvirima relativno mala zemlja, pronašla svoj put na tako veliko tržište kao što je njemačko. Drago nam je da smo došli do zajedničke ideje, da to bude Dunav jer nas on i spaja. Dunav je rijeka koja stalno teče pa se nadamo da će i marke teći.“
.