Ruža Zubac-Ištuk
Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
i rekli da uz čarobnu riječ otvara svaki um,
osjetila sam težinu čovjeka u sebi.
Bio je poput ljepljive naplavine riječi
koje su ostale sjediti u krilu kućnoga praga
dok je snaga moga djetinjstva gladovala
za plodovima svojih ruku.
Poput kruha pod prstima pastira
razlomila mi se mladost na četvorine
na Oca, Sina i Duha Svetoga
i moje trpljenje postade grijeh
jer posumnjah u vjerodostojnost
da su tri osobe u jednoj i ja s njima.
O, kako sam bila gladna kruha mudrosti
dok su se u njemu kupale stope onih koji su vjerovali
da su bespuća prepune žlice melema
zaključane samo za izgubljene među nađenima