Igor Divković
Ponedjeljak,
na Rajskom
sveučilištu,
slušam
lekciju –
Uvod
u
introspekciju.
Utorak,
svim svojim
umijećem
i vještinom,
bavim
se
ličnom
vanjštinom.
Srijeda,
u
rajskom
đardinu,
guštam
u
kućnom
kinu.
Četvrtak,
ih,
vrijeme
je za
stih –
Mea culpa,
mea (maxima)
culpa.
Petak,
za
rajski
metak,
za zrno,
za kuršum,
za tane,
natenane.
Kad je
subota,
tad se
i subotari.
U svakoj
sekundici
uživam u
Subotici.
Nedjelja,
džogiram
i šopingiram.
Od početka
do konca,
daleko od
kuhače
i lonca.