Mirko Popović
ne dosegnuh značenje njenih riječi
koje je izgovorila stavljajući
svoj mali prst na moje usne
ruka joj je imala nemir djevojčice
i kasni pupoljak ljeta
doista ne znam je li joj lice
kao mlad mjesec nad vodom
gorskog zdenca požudno treperilo
i nestalo u dnu vrta
iza stare klupe na kojoj
još stoji nepoznata razglednica
grada iz osamdesetih
kojeg nikada nismo posjetili
mogao sam samo čuti pjesmu kiše
u prozorima dalekih vlakova
nisam razmišljao o značenju
njenoga pssssst
dok me gledalo njeno oko
suzno i daleko kao vrhovi gorja
pa nestalo u dnu vrta
tamo gdje se tiho
ulazi u uspomene
ili u izgubljeni san kasnog dana
u njenom pustom prozoru