Anđelka Korčulanić
Po tko zna koji put
učimo hodati uskom obalom
podno planine prošlosti
s nekadašnjom šumom.
U okorjela srca zapisujemo
ono malo preostale nježnosti,
u kamen dane ljeta,
u postojanost pamćenja,
ti meni i ja tebi,
riječi pisane u ljubavnim pismima
nekom drugom, zaboravljenom,
imena i korake u pijesak
među školjke i naplavine
u uvali netaknutoj olujama,
mirisne note
kasnocvatuća divljeg bilja
u kajdanku vjetra,
kišu u vatru, Sunce u noć,
molitvu u dlanove.
U dnevnik zahvalnosti
zapisujemo buđenja.
—————————–
Iz zbirke PO TRAGU BELA SPALATINE