Miljenka Koštro
Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
rano djetinjstvo i mladost naglas iscvrkutala,
još mi se i o jeseni života pjeva, nije šala.
Sebi u bradu šapnem: Bože, za sve hvala!
.
Božjim rukopisom sve promjene su zapisane,
u blagu plavet neba ulijevane ljudske sudbine,
s molitvom nam je hodočastiti, razmicati grane,
u pogledu noseći svjetlo, zaobići gustoću tmine.
O, Bože, riječi tihe molitve odzvone,
kapljicu milosrđa na nevoljnika kani,
neka ljudski korak u ponor ne potone,
Milostivi, od crnih slutnji nas obrani.
Ovozemni sjaj lako izblijedi.
dolijaju brige i besane noći,
u kušnji krhka duša u nebo gledi
sluteći da Božja milost će doći.