tekst: Sanja Rotim
Bio je to mjesec lipanj i približavao se ljetni raspust. Kao i svake godine, djeca su ga s nestrpljenjem čekala.
“Znate li mi reći zašto se šesti mjesec zove lipanj?” upitala je jednog dana učiteljica.
“Po lipama”, odgovorili su uglas učenici.
“U pravu ste, šesti mjesec je dobio ime po lipama. Ali vas pitam zašto baš po lipama, a ne po platanima, javorima, hrastovima…”
“U šestom mjesecu lipe cvjetaju i jako lijepo mirišu”, odgovorila je Monika, najbolja učenica u razredu.
“Bravo Monika”, pohvalila ju je učiteljica.
“Da vidimo što i drugi znaju o lipama”, rekla je učiteljica i čekala odgovore.
“Lipa je listopadno drvo. Ujesen bude puno suhog lišća ispod njezine krošnje”, sjetila se Irena.
“Lipa ima srcoliki list”, primijetio je Luka i pogledao Stelu u koju je bio zaljubljen.
“On lipe se pravi med”, dodala je Tanja.
“Tako je. A znate li mi reći koje vrste lipe kod nas rastu?” upitala je sada učiteljica.
Nitko nije odgiovorio.
“Znam da sam vam postavila malo teže pitanje. Imamo velelisnu s velikim, malolisnu s manjim listom i srebrnastu lipu”, objasnila im je.
“Ali, učiteljice, zašto se zove srebrnasta lipa?” netko je upitao.
“Zato što joj je stražnja strana lista svijetlosive boje.”
U razredu je bilo toplo pa je učiteljica otvorila prozor. Svima se činilo da se učionicom razlijegao miris lipe.