prilog: Ante Karačić
Iserlohn/ Upravo je prošlo 34 godine od našeg progonstva iz Iloka. Nešto kasnije će biti i 34 godine od pada Vukovara.
Između ova dva datuma za nas je važan i 11.11. 1991. – dan kada smo stigli u Iserlohn.
Mislili smo da ćemo biti do Božića. Ne bismo se ni prijavljivali ali smo morali jer smo imali jedno dijete koje je moralo ići u školu. I tako je počelo borba za preživljavanje. Došlo nas je četvero a danas nas ima trinaest. Imamo 7 unuka.
Ne vjerujem da će se itko vratiti iako imamo kuću u iloku.
Često razmišljamo o tome što je ostalo i je li uopće išta ostalo osim sjećanja?
Ostao je poneki običaj koji nastojimo ne zaboraviti.
Jedan od tih običaja je i kiseljenje kupusa.
Moj pokojni otac koji je bio Hercegovac gotovo da ništa nije radio od kućanskih poslova. Jedino je svake godine kiselio kupus, ispekao rakiju i pravio vino.
Tako i ja nastojim nastaviti tu tradiciju.
Ne mogu ovdje peći rakiju i pravit vino ali mogu kiseliti kupus.