piše: Štefica Vanjek
Bliže se blagdani, i nekako u to vrijeme proradi nostalgija, naročito ako se godine na leđima natalože kao sige u špiljama, pa se vrte slike djetinjstva kao posebni spomenari.
Roditelja više nema ali njihove su slike žive i jasne, osjećaj kao da su tu. Misli u ovo blagdansko vrijeme lete u malo selo na obronku Bilogore u kućicu s dva sobička u kojoj je uvijek bilo toplo i puno ljubavi.
U ove dane mirisala je kuća po “sitnim kolačima”, kako ih je mama zvala. Tu su spadali vjenčići, šape, oblatne, vanilin kifli, pita od oraha, breskvice i još kojekakvi drugi. Miris se širio cijelim susjedstvom, pa su djeca iz susjedstva hrlila kod nas, znali su da će dobiti kolače.
Kuća se obavezno krečila pred blagdane, i sve je blistalo (kao da dolazi sanitarna inspekcija, kako kaže moj muž kada ja radim generalku) jer su poslovi na polju bili završeni pa se imalo vremena posvetiti čišćenju kuće i ostalih gospodarskih objekata. Na tavanu se sušilo meso i kobasice koje će završiti na blagdanskom stolu, a purica je sve do Badnjaka hodala po dvorištu, mlinci su bili pečeni na tabli na peći na drva, brdo rezanaca sušilo se na stolu u spavaćoj sobi.
Na Badnjak popodne tata je odlazio u šumu po bor koji je još u ljetu uočio u šumi dok je sakupljao suharke za ložiti peć. Ukrasi za bor napravljeni su prije Badnjaka i to lančići od krep papira, ružice različitih latica, orasi umotani u foliju od čokolade, male crvene jabuke i obavezni šareni šećerni bomboni koji su bili izazov za nas djecu, vrlo vješto su nestajali u našim ustima kradom, ostao je samo šareni omot kada se bor micao iz kuće.
Spuštala se Badnja noć, a nosovi nas djece bili su naslonjeni na staklo prozora čekajući tatu s borom. Kad smo ga spazili poskakivali smo od sreće. Tata je ulazio u kuću pjevajući božićne pjesme i mi smo mu se pridružili, miris borovine ispunio je prostoriju. Bor je bio postavljen na stolu, na bijelom stolnjaku satkanom od domaćeg platna, a ispod njega je bila slama posebno odabrana i spremljena za tu prigodu, zrnje žitarica, kao i sitni novčići koji su trebali donijeti blagostanje iduće godine. Pod stolom je bila pripremljena slama i tatina bunda postavljena krznom. Kad smo zajedno okitili bor uz božićne pjesme, mi djeca zalegli smo pod stol valjajući se na slami, nerijetko smo i zaspali pa nas je tata nosio u krevete.
Na polnoćku se nije išlo jer je crkva bila daleko, a snjegovi su zatrpali poprečne staze na poljima, zato se na misu na Božić išlo obavezno. Naš kum je imao prekrasna dva konja i velike saonice koje je upregnuo i sakupljao ljude koji idu na misu, iz svake kuće vjernika išao je jedan član, kod nas je to bio tata. Mi djeca ostajala smo kod kuće s mamom koja je dovršavala svečani božićni ručak. Nestrpljivo smo čekali tatu s mise da donese blagoslov i da možemo ručati obilje svakakvih delicija kojih nije bilo tokom godine.
Nakon blagdanskog ručka mi djeca došli smo na svoje. Kumovi konji su se odmorili i najeli, bili smo na redu da se vozimo u saonicama. Saonice su jurile kroz cijelo selo a iz njih orila se pjesma radosne djece. Ljudi su nas pozdravljali i darivali narančama, orasima i jabukama. Nakon vožnje, promrzli, vraćali smo se kućama, mama je već čekala s toplim čajem od kamilice i kompotom od suhog voća. Odrasli su imali obavezu nahraniti i zbrinuti životinje pa su se tek pred noć okupili pred našom kućom jer je preko puta kuće bio veliki brijeg idealan za sanjkanje. I veliki i mali jurili su niz brijeg na onom što su imali, nitko nije imao prave sanjke. Mi smo jurili u drvenom koritu koje je služilo za pranje rublja, ako sam jako jurila često sam završila na ledu na potoku.
Odrasli su se grijali kuhanim vinom koje je donosio kum koji je imao vinograd, a mi djeca toplim čajem koji je mama kuhala za sve. Radost i veselje razlijegalo se obroncima Bilogore. Nitko nije bio usamljen, ni zaboravljen u tim danima blagdana, čak i ako je bio netko bolestan obišli su ga suseljani i svatko je nešto donio da bolesnik osjeti radost blagdana.
Danas ja, iako s puno godina, još uvijek nastojim očuvati zajedništvo obitelji za blagdane radujući se svakom članu, a osobito onima koje dugo ne vidim. Unucima prenosim svoja sjećanja na Božić koje oni s posebnom pažnjom slušaju.
Sretni vam blagdani, dragi čitatelji!