O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof. Žarko Delač
Nedavno objavljeni rezultati ispitivanja provedenog na temu najdosadnijih i najzabavnijih nacija pokazalo je ono što svi manje-više znademo. Najzabavniji ili najotkačeniji su Amerikanci. Samo tamo možete vidjeti korpulentne dame od 150 i više kilograma u minicama i tangicama, opuštene prolaznike koji jedva čekaju opskrbiti vas potrebnim informacijama ili nevjerojatne nedjeljne zabavne seanse uz roštilj. S druge strane naši su susjedi Slovenci uštogljeni i zakopčani do grla koji se ukratko rečeno ne znaju zabavljati. I takvi su kakvi su moramo ih prihvatiti.
Zato mi nije jasno zbog čega organizatori prirodno neprihvatljivih seksualnih orijentacija uporno žele, ili su to željeli ovog vikenda, u Splitu javno objaviti svoje sklonosti. Zar su zaboravili kako su Dalmatinci a samim time i Splićani obilježili godišnjicu Hajduka na iznimno emotivan način, dočekivali Ivaniševića i Blanku Vlašić, goloruki napali oklopne postrojbe JNA …
Njihov dišpet i ponašanje treba uvažavati i poštivati isto kao što su sada i znanstvene studije pokazale obilježja pojedine nacije. Čemu onda ti šetači žele usred Splita svima javno pokazati kako su drugačiji od ostalih. Zašto bi prolaznici s malom djecom bili u nedoumici i trebali im objašnjavati kako se oni tamo stričeki u povorci ljube i grle jer se šale, zašto su onako čudno obučeni i našminkani, zašto se cure drže za ruke …
Čemu se mučiti s takvim odgovorima upravo nakon nedavnih sjajnih obiteljskih i ne samo obiteljskih poruka svetog oca pape prilikom posjeta Hrvatskoj?
Je li tu riječ o provokaciji? Radi li se o kršenju ljudskih prava? Sigurno da se radi. Jer ugrožena su pravi većine koja mora u javnosti gledati iskrivljeno ponašanje manjine. Tko štiti pravo te većine?
A kad je riječ o ljudskim pravima na meti će sada biti čitava Hrvatska. Hrvatska koje je jedna od rijetkih zemlja koja je još 91. godine donijela zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima nacionalnih manjina. U jeku najžešćih ratnih razaranja i napada na Hrvatsku od strane nacionalnih manjina mi smo donijeli zakon o njihovoj zaštiti. Zbog čega bi bilo drugačije u odnosu na ove povorkaše? Nema razlike ali neka ne izazivaju, provociraju i u javnosti ne eksponiraju svoje stavove. Neka im zagrebački Đokica – legenda homoseksualizma bude primjer. A Splićanima svaka čast što su pokazali i što misli hrvatska šutljiva a uvjeren sam i svjetska većina.