ČEŽNJA ZA UZVIŠENIM
dr. Adolf Polegubić
Iz predgovora: “Knjiga prigodnih meditacija dr. Adolfa Polegubića, glavnoga urednika mjesečnika hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj,Živa zajednica, koji od 1978. objavljuje Hrvatski dušobrižnički ured u Frankfurtu na Majni, plod je njegove dugogogodišnje suradnje, od 2002. do 2009., u emisiji „Radio Forum“ WDR-a (Westdeutscher Rundfunk Köln) iz Kölna u rubrici Katolička duhovna riječ „Trenuci za razmišljanje“…
Meditacije su kratke i jezgrovite, uvjetovane kratkoćom trajanja emisije, protkane prigodnim citatima. U sebi imaju jasnu poruku kako Bog na kraju uvijek pobjeđuje te kako nikada ne smije u životu nestati vjera u pronalaženje izlaza, bez obzira koliko se činilo da je problem velik i nerješiv…” Knjiga je izišla iz tiska 2010. godine.
Ljudska nestabilnost
Koliko smo puta u svome životu bili povrijeđeni zbog neke zločeste riječi ili čina, zbog nečega što nismo zaslužili, a upravo nam se to dogodilo. Dobro nam se vratilo zlom. Pritom naša nutrina spontano reagira, buni se, ne možemo shvatiti zašto se to događa u ljudskoj naravi.
Nakon nekog vremena mirimo se s tim stanjem, ali ipak opreznije ulazimo u nove odnose i komunikaciju. Čovjek je u svojoj biti nestabilno biće. Često činimo nešto za što smo prethodno znali sa sigurnošću reći da nam se upravo to nikada neće dogoditi. Nekada reagiramo nekontrolirano, ne možemo se jednostavno u nekim situacijama ni prepoznati. Tako se događa drugima, tako se često događa i nama samima. I često nas ne iznenađuje takvo ophođenje od onih od kojih bismo to očekivali, ali nas iznenadi, a ponekad i zaprepasti kad to dođe od onih od kojih smo barem podsvjesno očekivali posve drugačije ponašanje.
Svaki je čovjek priča za sebe, priča koja nema kraja, koja je od početka različita i neponovljiva. Ne samo da ne poznajemo druge, već često ne poznajemo ni sebe, iako nam se često čini da nam je sve jasno.
U životu čovjek ne može sam, on je društveno biće uvijek usmjereno prema drugome. Jedino s drugim ostvaruje svoju sreću i zadovoljstvo.
Onaj koji ga razumije u svim situacijama jest upravo Bog. I to Bog čovjekov prijatelj, a ne strogi sudac i osvetnik. On je u cjelokupnoj ljudskoj povijesti nebrojeno puta pokazao ljubav prema čovjeku, a neprestano je i svakodnevno pokazuje u našim ljudskim životima. Kroz odnos prema njemu lakše ćemo shvatiti i razumjeti i naše odnose jednih prema drugima. U tom svjetlu ni nezahvalnost jednih prema drugima neće trajno poremetiti naše ljudske odnose. Ljubav koju nam je On darovao na kraju ipak „sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13, 7).
30. ožujka 2003.