POLTRONI

Drugi kut motrišta
piše: Rajko Glibo
Petnaest godina živjeli su u transu. Vjerovali su da su krvlju najboljih sinova porazili „diktaturu proletarijata“ i da će im konačno biti bolje. Onda se svijeće transa jedna po jedna počeše gasiti. Njihov dah sve jače miriše na razočaranje i strah. U takvoj atmosferi umrla je i ramska narodna koračnica:
-Mala moja kako se ne stidiš/ ja je željan a ti na njoj sidiš. Sve više je onih kojima se ogadilo sve pa i „ona“.

-Na sceni su dani hrvatske tišine.

U tišini traje bezbučno prestrojavanje poltrona i poltrončića od dna do poltroniziranih izbornih glavešina u županijama i vrhu protektorata. Jadno i čemerno treperi jedinstveno smiješna konfederacija u svijetu. Svakoga dana sve je duži špalir političkih bezmudaša. Vlast je od dna do vrha poltronska. Na mjestu „diktature proletarijata“ zavodnički se keseri tajkunska diktatura Protektoratom zaularene narodne mase duše hrane smećem, a kultura grca. Rješenje svog statusa dostojanstveno traže hrvatske medijske kuće: HTV (Hercegovačka televizija), Radio Herceg-Bosne, Radio postaja Mostar, Radio Rama i drugi, ali ih petnaest godina ne čuju oni koji bi ih prvi morali čuti. Mnogi, presabirajući se nečujno, uzdišu za poraženom i odbačenom „diktaturom proletarijata“. Oni drugi imputiraju im doskočicu „jugonostalgičari“. Financijski imperijalizam sa svojim neoliberalnim moćnicima smijulji im se u pozadini i zadovoljno trlja ruke.

Sve u svemu – u bolesnom vremenu nema zdravih ljudi.