Makar to bila iseljenička priča

piše: Josip Mayer

Kako se ono u našoj književnosti kaže …gdje ništa nije zabilježeno ništa se ni ne zna, pa bih dodao …gdje nema traga nema ni puta… slično ide i meni pa osjećam potrebu ponekad …nešto reći i sam o sebi.

U mojih dvadeset godina dobrovoljnih izvjestiteljskih aktivnosti na relaciji „domovina – iseljeništvo – dijaspora“ u raznim tiskovnim izdanjima i internetskim mrežama moji su članci izlazili podržavajući jedni druge od ratnih strahota sve do danas mirnodobskog ali vrlo turbolentnog doba, slikajući ratne strahote te ih objavljivo iz prve ruke u raznim hrvatskim i njemačim izdanjima u mojoj okolici.Nakon domovinskog rata kada je nastalo mirnodobsko doba (a opet neki međusobni ratovi destruktivnosti i razpravljanja, što me vrlo zabrinjava. Danas je potrebno reći STOP svim nepodobštinama okrenimo se rađe društvu i ljudima) do dan danas nastavio sam slično slikajući prirodu i društvo …Lijepe naše, pojedince  te pišući razne članke. I ako ponekad kritičan uvjek sa velikom pažnjom i osjetljivošću da ne povrijedim nekoga  u čemu su mi ponekad pomogl i stručni kolege novinari i dan danas mi neki pomažu, naravno ima i onih zavidnih jer za to nisam stručan nit primam plaću a funkcioniram ipak nekako. Naš Milčec bi rekal kaj god! Što im ja mogu,demokracija funkcionira tako me Hrvatska javnost pozna i nikad nisam dosad imao neki posebnih problema za što sam joj posebno zahvalan.

I tako stigoh i do „Hrvatskog Glasa Berlin“ …makar to bila i iseljenička priča.

Povjest nam govori iseljivanja i useljivanja i raznoraznih migraciskih priljeva i odljeva i pomaka migracije, dijaspore i  iseljenika bilo je već odavno stoljećima.

Osim motocikla, vlakova, brodova i aviona naši iseljenici su najrađe putovali i dan danas putuju vlastitim automobilom, tako da je autocesta njihova prava poveznica na relaciji domovina – iseljeništvo.Nekada putovati autocestom bila je prava mora koju su prouzrokovali razni čepovi, gužve, čekanja u koloni, sudari… Teško je sve to bilo izbeći (pojedinci ponekad i gladni i žedni stajajući po dva dana u kolonama), a da se nisu ponekad gubili i živci. Danas je i to prošlost, malo je bolje ali autoceste nam ipak i dalje ostaju te koje nas vežu i kao da nas posebno zovu: dođite Hrvati u svoju rodnu domovinu!

Da Hrvatsku vole svako na svoj način mnogi Hrvati i izvan njezinih granica i puno im znači …vidi se to po oznakama registarskih pločica pred njihovim stanovima i kućama. Mi se inače umirovljenici iz iseljeništva najčešće sastajemo na plažama, ugostiteljskim objektima, ili pak ponekad kod dobrih prijatelja na roštiljanju.

Nikola je umirovljeni poštar …drugi je Srećko umirovljeni mornar, ljudi koji znaju kako se ponaša sa ljudima jer su sa njima godinama radili i družili se, prave legende za otvaranje i za zatvaranje turističke sezone otvoreni za mnoge razgovore što nama iseljenicima posebno godi. Ima nas iz Švicarske, Njemačke… iz gradova Münchena, Stuttgarta, Kölna, Bonna, Berlina, Hamburga… Ima nas iz Austrije, Kanade  …dobro se razumijemo i svaki ima za reći nešto novo pričamo najviše o svojim doživljajimaima i iskustvima gdje smo radili u zemljama domaćina, ima tu i onih kojima supruge još nisu navršile godine te moraju dalje raditi do svoje mirovine. Muškarci ostaju po pola godine tek se na zimu vraćaju svojoj obitelji u Njemačku, a supruge ih posjete nekoliko puta po mogućnosti svoga godišnjeg odmora.

U Hrvatskoj sam sproveo svoje mladenačke dane zašto ne bi i ove umirovljeničke. To nam je od uvjek i bila povratnička želja i san …živjeti na našem prekrasnom moru donekle još čistoj prirodi hrani i piću …naravno u dobrom društvu. Uvjek se tu nađe razlog i za neku feštu više druženja. Tako Zvonko iz Hamburga postaje po prvi puta djed, nekad netko ima i rođendan, a kad nema ništa drugo mi ju sami izmislimo.

Ponekad volimo i kritizirati i politizirati …to se ne smije narogušeno ili čak zlonamjerno shvatiti. Kritiziramo zato kako bi se uz druge preostale ljubitelje Hrvatske …dobrovoljce i aktiviste nešto okrenulo na još bolje. Kritizirat smo naučili od Nijemaca tražeći razne izlaze upravo svojim idejama i sugestijama i često su urodile plodom, ni danas ne možemo shvatiti da brod tone u socijalnom i gospodarstvenom smislu uz nas tolike. Nakon što je sve ono najgorje prošlo.

Iz mog iskustva proilazi uz one domaće baštine i prirodne ljepote folklorne manifestacije te gastronomske ponude, na tom području ali i u onom političkom i društvenom slično kakvoga imamo mi iseljenici u zemljama domaćina u iseljeništvu u modernom europskom duhu i stilu, na tome će trebati još mnogo kritizirati i mukotrpno  raditi uz mnoga odricanja privatnoga vremena i raznih dobara …složili smo se mnogi.U Njemačkoj je  ipak malo drugačije. Ona nam  je za naš trud i rad pošteno platila, ona nam je druga domovina, u njoj imamo uz naše HKM udruge zajednice i društva, rodbinu i mnoge kolege i prijatelje, koji također vole Hrvatsku puno su o njoj i od nas čuli i znatiželja ih uvjek kad je prilika uz nas u nju vuče.U Njemačkoj samo naučio od naše mladosti poput drugih naših iseljenika mnogo toga u društvenom i gospodarskom smislu za Hrvatsku primjenjivoga. Pitanje je uvjek tko koga snima ili… kaj god sluša.