VINKA PROTIV DOSADE

PRIČA ZA VELIKU I MALU DJECU
piše: Nada Mihoković-Kumrić / LUKIN PORTAL
Kad se Vinka vratila iz škole, na stolu ju je dočekala  bakina poruka da je u kupovini, da bude dobra i da nikome ne otvara vrata! Djevojčica je  i zadaću napisala, i pjesmicu naučila, a bake nema, pa nema! Nevoljko je pojela sendvič od narezaka, sira i zelene salate što ih je pronašla u hladnjaku. Hm, ali sendvič joj nije prijao kao bakina juha s rezancima! Ni crtići na televiziji nisu bili zanimljivi kao priče koje je vrlo slikovito pričala baka. I pjesmice izgovorene bakinim glasom bile su uhu ugodnije od glazbe s CD-a ili radija.

– Uh, što je  bez bake dosadno! – s uzdahom će Vinka.

Pošla je po čašu vode. Vraćajući se za stol, zapne za metlu i sruši je na pod. Ljutito je još i odgurne  nogom.

– Jao! Zamalo si mi vrat slomila. Ne dižeš me, a ne znaš što bi od dosade! – zašišta metla. Vinka je bezvoljno okrzne očima  i odmahne rukom. Metla nastavi:

– Iznenadi baku! Uzmeš li me u ruke, naučit ću te umijeću kojim savršeno vladam.

Vinka je trenutak oklijevala, a onda je ipak uzela metlu u ruke…

Nakon metenja ponovno je sjela za stol i od dosade mahala nogama amo-tamo. Odjednom je primijetila da iz sudopera bojažljivo proviruju prljave šalice.

– Mogla bi nas i oprati! – negodovale su. – Piješ topli čaj i mlijeko iz nas, a uvijek nas pere baka…

Vinka opere šalice, obriše ih i složi u kuhinjski ormarić. Pogledala je na sat i zabrinuto pomislila: Zašto se baka tako dugo ne vraća!? Nije joj se, valjda, što dogodilo? Odšetala je u svoju sobu i željela se ispružiti na krevet.

– Zar ne vidiš da sam neuredan?! – oglasi se krevet. – Jutros me baka nije stigla pospremiti. Ali nije lijepo da me uvijek sprema baka, a tebi služim za odmor i spavanje.

Vinka s osmijehom prihvati kritiku i brzo namjesti krevet. Krene prema televizoru. Nije stigla do daljinskog upravljača, jer se spotaknula o slikovnice koje su ležale razbacane po podu. Pažljivo ih je složila na police.

– Krasan pogled na grad! – zadivljeno će slikovnice. – Kad nas odbiješ pospremiti, baka nas bezosjećajno utrpa u mračne ladice.

– Još i mene napoji! – zajecao je kaktus pod prozorom. – Žedan sam, a baka nikako da se vrati.

Vinka živahno otrči u kuhinju po vodu. S radošću je promatrala kako kaktus požudno  utažuje žeđ… Samo što se zadovoljna i sretna smjestila u naslonjač, zvonce najavi bakin povratak.