Posveta svim dobrim, pametnim i snalažljivim muževima-kao što sam ja!
piše: Hrvoja Mužević
Da li vam se ikada dogodilo, da gledajući neku seriju ili film, shvatite da vam se nešto slično dogodilo? Ili još gora opcija – kada gledate nešto strašno, a ne slutite da ćete uskoro proći i sami to?
Eh, upravo danas je počelo moje pakleno putovanje. Nakon sedam godina blagostanja i bezbrižnosti, našao sam se preko noći sam i napušten. Sa svojih deset prstiju sam morao naći izlazi i preživjeti.
Naime, jutros se probudim, a moja Sandra ima gripu. Ne planira se ustati iz kreveta.Smireno sam to podnio i stavio vodu za kavu. Shvatio sam, da sam sam i u vrlo nezgodnoj situaciji. Moram biti bistre glave ako želim preživjeti zimski dan i noć u Podvinju, na njegovom najvišem vrhu – Janiševac. Točka gdje su mnogi bez zimskih guma ostavili svoje aute, i gdje ralice danonoćno riču i voze se nasumce.
Dok sam kuhao kavu, žena se probudila. Odmah sam joj utrapio da zakuha, i pružio joj šalicu vrućeg čaja. Važan, tražio sam od nje, da rušeći se pod temperaturom, tri puta izgovori kako sam dobar, jer je dobila čaj (i još sam se ustao u sedam da pustim kuju, jer ju lajajući može probuditi).
Pristala je na tešku sudbu i počela me hvaliti, kad me upitala koji je to čaj. “Iz lonca” – rekoh, a ona popizdi. To je neka kamilica od sinoć, što se ona inhalirala s njom. Dobro, odmah sam degradiran, i ona je otišla u krevet. Dva puta me tijekom dana zamolila za vode, i odnio sam joj puhajući, jer očito ne shvaća da se u tako teškim uvjetima moram pobrinuti za sebe i nejačad. Sram ju bilo, sve je to ona radila, a sad se razbolila i MORA ležati?!?!
Ja to zovem egoizmom -, i još me ima hrabrosti moliti vode? A ima temnperaturu 38,8. Pih …
Uglavnom, sjetio sam se one emisiju o onom tipu što hoda po bespućima i pokazuje nama pred tv-om kako preživjeti u najvećim surovim divljinama. Bio sam sretan što sam to gledao i zapamtio sam neke sitnice, koje će mi sada dobro doći.
Prvo sam otišao do obližnje škrinje i potražio goveđi želudac. Njega sam odvojio sjekirom (koju je ručno nasadio moj komšija) i naložio vatru da ga skuham. Nisam ga planirao sebi, već psima, da me gladni ne pojedu dok hodam po dvorištu u potrazi za hranom. Onda sam se sjetio da sam prije par dana prolazeći s posla, vidio u trgovini paket soka za jeftine pare. Pošto mi je šef taj dan dao dio plaće, ne misleći, kupio sam čitav komplet, nek se nađe. Sad će mi to dobro doći, em ću utažiti žeđ, em ću tijelo napuniti potrebnim vitaminima u ovoj sezoni boleštura.
Znači, tekućinu sam osigurao, ali ostalo je pitanje hrane. Sandra spava ko “zaklana” i ne planira svom čovjeku ništa skuhati i dalje.
Dobro, puhnuvši, bacio sam se u razmišljanje. Znam da ona, inače, namirnice vadi iz jedne sobe pored hodnika.
To bi mogla biti špajza i tamo je onaj hladni ormar u kojem se čuva hrana. Zaboravio sam kako se zove.
Polako sam prišao i BINGO!
Bio sam u pravu, kockasti uređaj koji zuji i hladi je tu,u toj sobi. Sa zebnjom sam ga otvorio, držeći nož u rukama i osmijeh je ozario moje lice. U njemu se nalazilo nekakvo kartonsko gnijezdo s poklopcem i unutra je bilo ptičjih jaja. Iako sam biolog i prirodoslovac, nisam mogao utvrditi koja ptica u takvim uvjetima nese jaja i koja je to vrsta.
Bijela, ali imaju mali štambiljčić sa strane, plavi, i datum. Čak i na gnijezdu ima datum. Možda ta sorta piše datum kad pravi gnijezdo, kao i ljudi? Ne znam, ali ću zapamtiti, jer jaja nisu nejestiva i otrovna.
Uzeo sam par komada i dalje nastavljao tražiti. Neraspoložen, jer nisam našao ono što najbolje paše uz jaja -slaninu. Obrok, koji bi mi osigurao puno omega MASNIH KISELINA I MASTI …Ali, ugledah paket hrenovki, onih dugačkih. Spremno, bez razmišljanja, zarih nož u njega i uzmem par tih finih stvarčica. Sad je preostalo naći štednjak, ali to mi nije problem -jer sam se sjetio da sam jutros tamo kuhao kavu.
Vatru zapaliti nije problem, jer kao svaki pravi pušač, imam spreman upaljač u džepu i vrlo brzo me miris mesa i jaja počeo ispunjavati.
Pri kraju obroka sam cunjajući zavirio u stari šporet, i tamo našao gotov pire od sinoć. Prelio sam jaja preko njega i ukusan obrok je bio gotov. Taman kad sam mislio da ću ostati bez čistih, mesnih proteina, ugledao sam meso što je žena sinoć stavila, misleći danas za ručak. Iskoristio sam prirodni fenomen (tava i mast budu zagrijani još neko vrijeme, iako ugasiš šporet) i u vruću kupku ubacio dvije kriške netom odrezane sa masivnim nožem, kupljenim na pijaci. Ili u Panu.
Dok se meso krčkalo (nisam znao koja je to životinja, ali najvjerojatnije nisu znali ni u mesnici), sjetio sam se da moram zbrinuti i ženu. Ja nisam egoističan kao ona. Namazao sam margarin na kruh, nabacio komad pušećeg, vrućeg mesa i odnio joj. Nezahvalnica nije htjela meso, nego sam kruh.
Onda sam sjeo pred tv (da treniram i mozak) dok sam jeo. Meso je bilo taman odleđeno i pomalo sirovo, ali sam bio siguran da su sačuvani svi vitamini. Malo teško se žvače, ali tako vježbaš čeljust. Sve sam to naučio na tv-u.
Nakon odrađenog dana, moram se pobrinuti za večeru, jer vijavica piči cijeli dan. Znam da inače žena ide u neki Lidl ili tako nešto, i da tamo ima svakake hrane. Otići ću, i ako ima na kartici kakva uplata, možda osiguram i kakvu trajnu kobasicu ili parizer za večeru.To će mi sigurno pomoći da preživim noć …
(ovaj dnevnik je napisan u svrhu da se vidi koliko sam divan muž i snalažljiv čovjek, oni koji su manje snalažljivi nego ja …a nisu gledali spomenutu emisiju …neka ga zapamte, jer nikad ne znaju kad će se njihova žena razboliti!)